Prati li neko možda medije u Francuskoj i njihovo stanje nakon eliminacije sa EP?
Nakon dva dana, ništa, sve je ostalo na onom sukobu rodbine Rabioa i Pogbe u loži stadiona. Pozicija Dešampa, neupitna. Savez, niko ni ne spominje. Nijedan igrač se nije eliminisao niti oprostio od reprezentacije.
A da se ne lažemo, poraz Francuske od Švajcarske jeste katastrofa i senzacija. Francuska je po imenima jedan od najjačih timova u istoriji fudbala, ne po ova 22 igrača što su bili na EP, već po širini, oni bukvalno imaju 50-ak igrača koji su kvalitetom mogli da igraju EP. Imaju likove čiji su transferi išli 60+ miliona, ali nisu bili ni među 30.
Ipak, poraz je prihvaćen kao nešto što je normalno da se povremeno desi, i nema haosa. Možda i jednim delom jer Francuska gde ljudi žive svoje živote i rešavaju lične probleme, a reprezentacije shvataju kao razbibrigu, hobi, slobodno vreme. Dok se kod nas reprezentacija posmatra kao nešto esencijalno, nešto što ti određuje godinu, ili bar mesec, pa ne možemo da se pomirimo da nekad jako dobar tim može da izgubi od puno lošijeg tima.
Ove suncokrete od analitičara stvarno ne bih da komentarišem, pre dve godine isti Darko Plavšić je u blogu pisao da se mi prerano odričemo nekih igrača zbog godina jer su nas raštimali Gasol, Rudi i Skola, a sad se dovodi u pitanje Teo, ili Bjelica.
Još su mi žalosniji oni koji su posle ep17 dve godine pisali da je Đorđević samo dobar motivator i da ne zna ništa o košarci, i plakali za Kokoškovim , da bi sad istom njemu izvlačili tepih ispod nogu