nema potrebe za pljuvanjem, kao što nema potrebe ni za pravljenjem "svetih krava" od igrača.
Za Vidića ništa nije sporno, kao ni za bilo kojeg drugog našeg igrača, ali oni moraju prihvatiti tu kulturu i obavezu da odgovaraju na pitanja i da pokažu odgovornost. Kada napraviš sranje u Mančesteru ili Realu, nema bežanja, imaš obavezu doći pred novinare, ili reći jebiga, ili se pokunjiti, saviti glavu itd...
Samo kod nas igrači dođu na rep. pauzu, ako je sve ok super, slavimo, dajemo izjave, idemo kod Ivana Ivanovića, kod Amidže, kurac, palac, a ako ispadne loše, pacovskim kanalima do Surčina i onda preko Ciriha i Frankfurta dalje u Evropu.
Kada je ispalo sranje na SP06, na kraju se sve slomilo preko nesretnog Petka i njegovog pozivanja sina u reprezentaciju. Što i treba, i na kraju je snosio sve moguće posledice, a istina je da je tada sve puklo, Vidić, Kežman, Nađ, Koroman... nije se znalo ko po kome jaše i od jedne od najboljih odbrana na svetu i sigurice za 0-2 gol. po utakmici mi smo bili predmet sprdnje na celom Mondijalu.
Nikom ništa, svi ćute, sve ok, svako svojoj kući. Pa ne znam kome je to normalno.
Od porodice do fudbalskog tima, guranje stvari pod tepih nikad ništa dobro nije donelo.
I zato uvek podržavam ovakve istupe i situacije kad direktni akteri pokažu muda, a ne da se sve završi na internet forumima i soc. mrežama, od prikrivenih nickova i insajdera