na stranu ovaj brainfart od gola, ključni utisak je da Srbije zna da igra fudbal sa loptom u nogama.
Ključna razlika u odnosu na prethodne cikluse su ti začeci napada sa naše polovine, gde se jasno vidi ideja i sigurnost. Sećate se i sami koliko puta smo kao glavni model napada imali bekovsu ili golmansku loptu na protivničku polovinu, pa onda tamo ako primimo, primimo, ako ne, defanziva.
U celom ovom Piksijevom poduhvatu, kao glavni igrač ističe se Gudelj. Upravo on na našoj polovini prilazi štoperima i otvara im se za "trouglove". Često se vraćanje lopte golmanu smatra lošom tendencijom, a sada je to kod nas upravo suprotno, Rajković zna da igra sa nogom, i upravo on privlači protivničke igrače, a štoperi i Gudelj sa tom kombinatorikom izvlače loptu, i prenose je na protivničku polovinu gde obično ima prostora zbog tog "pritiska" na Rajkovića.
Za celu utakmicu, nije bilo gotovo nijednog kiksa u tim dodavanjima, sve su školski rešavali.
Bilo je smešno čitati svih prethodnih godina kako puk laje na Gudelja, jer se uglavnom od takvih igrača očekivalo da budu Nađ/Duljaj koljači kojima je samo posao da kvare igru protivnika. Ovo što Gudelj igra u Piksijevom mandatu je savršeno, ubedljivo fizički najspremniji igrač kojeg ima na dobrih 60-70 metara terena.
Šteta za ovo. Ja bih sinoć možda radije igrao istu formaciju kao protiv Lux, sa Vlahovićem samim, a onda bi Mitra ubacio u nekom 70 minutu. Čini mi se da je sinoć bio za nijansu sporiji i slabiji u duelima, nestalo mu je svežine.
Ništa, bitno je da pratimo Portugal u korak i da u poslednjem meču imamo šansu za direktan prolaz. Ako ništa, bar znamo da se ovaj tim sme pobiti sa svakim i da nema kompleks da slavi remije protiv velikih