Obzirom da živimo - i radimo - u vreme internet civilizacije, mi gastosi se nikako ne moremo odvojiti od užasa koji je potpuno, izgleda, ovladao domovinom.
Mila moja Srbijo, mili moj Beograde, ne znam.
Meni je baš baš nekako teško. Ozbiljno. Najozbiljnije.
Kao i onomad što je bilo, 1992., 1999., i sve tako...
Razmišljam neštA, možda je vama u Beogradu čak i lakše - oguglali ste na non -stop jebavanje u mozak!
Izvinite, ozbiljno vas molim, ako sam lupio.
Tek, znam da je osobina ljudska da čovek nakon nekog vremena jebavanja u mozak od istih manipulatora, uvek sa istom pričom, nekako spontano ogugla.
Odbrambeni mehanizam, učili su nas u drugom razredu gimnazije, predmet: Psihologija.
I dakako, ovo je sve ne samo fudbalska priča.
Nemam pojma. Tek, večeras sam nešto "sentiš". Čekam samo Hocyja da ubaci pravu muziku... nešto kao terapija.