Pa da prozborim koju..
Konačno je došao i taj dan, za koji sam iskreno mislio da vjerovatno nikada neće doći... ali čudni su putevi gospodnji.
Dakle, KK Partizan u mom gradu, Ulcinju, na prijateljskoj utakmici sa lokalnim klubom.
Igrači Partizana su stigli u Ulcinj oko 2 sata prije meča. Igrači su tek ušli da osjete salu, a sa razglasa kreće "Da volim crno-bele"
a u narednih pola sata vrtjele su se samo pjesme grupe JNA
Treba li da naglašavam da je predsjednik UO KK Ulcinj inače veliki Partizanovac?
Čanak, Kecman i ostatak stručnog štaba, su od strane uprave Ulcinja sprovedeni odmah u obližnji kafić.
Interesantno je samo bilo pratiti ushićenje ljudi koji i nisu poznati kao navijači Partizana, prilikom susreta sa Kecmanom.
Kada je u pitanju sama utakmica...
U meč smo ušli dosta solidno, poveli odmah sa +10 u 1Q, i onda stali. Ulcinj se polako vraćao, igrali su (smo
) dobru odbranu, a išao je i šut za 3, pa su polako preuzeli kontrolu nad utakmicom, i imali +10 u nekim trenucima meča. U 4Q se ušlo sa prednošću Ulcinja, a onda smo se ipak malo uozbiljili u odbrani, smanjili broj izgubljeni, a treba istaći i da je Ulcinj stao i šut za 3. U poslednjih 5 minuta se rutinski stiže do +10, međutim period prije toga i nije djelovao baš tako rutinski.
Novica se nije skidao, kao ni Šalić. Pecarski je dobio značajnu minutažu, ali je imao dosta problema sa znatno starijim i fizički snažnijim centrima Ulcinja.
Za kraj, meni najslađi, onaj navijački dio...
Sala, kao što je očekivano puna. Naravno, lokalni klub je imao veću podršku kada je u pitanju brojnost, ali ne i atmosfera.
U kopu nas je bilo oko 60 (nas 15 lokalaca, 7-8 Podgoričana i ostalo Bar i Sutomore), a bilo je tu naravno i još dosta simpatizera u ovom "mirnijem dijelu" sale.
Navijanje onako, na momente dobro, ali moglo je to dosta bolje. Svejedno, sasvim dovoljno s obzirom na "konkurenciju".
Prošlo je sve bez ikakvih incidenata, ako ne računamo sporadično dizanje 3 prsta od strane Barana.
Prilikom izlaska Barana iz autobusa, klinci iz Dilbera (navijači Ulcinj jelte) su krenuli sa provokacijama i slično, na šta su Barani odgovorili sa skandiranjem Srbiji, 3 prsta i po koje "šiptari"... ali smo mi lokalci generalno uspjeli da ih smirimo, jer nam je generalno namjera bila da sve prođe bez međunacionalnih trzavica.
Sve, u svemu praznik košarke u Ulcinju!