nema potrebe nešto posebno žaliti i lelemudati...
OK, iz naše perspektivne deluje da smo bili blizu, da je ova šansa tu ušla, a ona njihova nije, tuc muc, ali u konačnoj crti, jasno je da još nismo zreli za iskorak.
Logika je prilično jasna, trebamo videti genezu nekih drugih uspešnih reprezentacija. Pa čak i ove Hrvatske, koja ima nesumnjivo bolje igrače od naših, ali oni su vezali nekoliko turnira u istom sastavu, imaju 3-4 ciklusa sa Modrićem i Rakitićem zajedno, a može se reći da su tek sada kliknuli kako treba i krenuli da ubiraju neke plodove.
Budimo realni, kako mi možemo očekivati nešto na prvom zajedničkom turniru ove generacije. Ako se ovo shvati kao neki početak i zdrav temelj, naš cilj treba da bude da uhvatimo kontinuitet i da vežemo bar 3 ciklusa sa ovim jezgrom, da bi dobili neku rutinu i da nam se u kvalifikacijama ne bi dešavale Jermenija, Estonija i Albanija.
Dakle, prvo treba naučiti igrati kvalifikacije i steći neku rutinu da relativno sigurno odlazimo na velika takmičenja, i da uhvatimo taj neki kontinuitet koji ima više srednja klasa, poput Danaca, Hrvata, Poljaka... Na taj način se penjemo i na FIFA listi, a na taj način ulazimo u bolje šešire pred žreb i lakši posao u grupi. U tom nekom trenutku naši vodeći igrači (Sergej, Mitar, Jović, Živković, Radonjić, Milenković, Veljković, Mijat... i ko god još iskoči) će imati bar 40 utakmica u reprezentaciji, iskustvo, mogućnost snalaženja u specifičnim situacijama.
E nakon tog perioda ćemo moći da računamo na neki iskorak, neko četvrtfinale itd...
Naravno, u svemu ovome sam preskočio našu administraciju Kokezitis i slične pojave, to je već neka druga tema.