Juče smo dobili Radnički. Odvratna sparina, teško i za gledanje. Nišlije za dve klase ambiciozniji i jači tim od ostala tri koje sam gledao ove sezone na tom stadionu. Miloje je opet promešao karte. Nije to dobro izgledalo. U sredini bez Jovičića krater kroz koji je naš bivši igrač Caki umeo da pošalje baš opasne lopte. Sva sreća te nemaju napadače. Onaj Grbić je jednom uspeo da polomi Borjana na pravdi boga i ništa više. Ebesilio ulazi u pravu formu. Imao je nekoliko baš dobrih poteza. Stojiljković nije pokazao apsolutno ništa. Malo smo se podigli ulaskom Bena i Srnića ali ni to nije dugo trajalo. Posle je ušao i mali Joveljić i u nekoliko navrata pokazao veliki potencijal. Poveli smo iz po meni čistog ofsajda. Imali smo još par šansi i penal u nadoknadi.
Pet hiljada ljudi, možda malo jače, uključujući nešto malo Nišlija u kavezu. Ovo se zaboravlja odmah, pamtimo samo tri boda. Idemo dalje, sreda i revanš u Italiji.