A sad, dosta glupog zajebavanja.
Lakiju možemo svi mi, cigojneri, da kažemo jedno
VELIKO HVALA + da mu odamo
još veći .
Mislim da ne treba objašnjavati. Naš forumaš koga ja, najiskrenije i najsrdačnije, zovem
Domaćin (veliko D - iz nekih drugih razloga ) , je za mene kao nekakav raritet ili
relikt iz nekog drugog vremena.
Vremena kada su se "zvezdaši" i "partizanovci" (nije još bilo "cigana" i "grobara", a kamoli "delija", "južnog fronta" ili "zabranjenih" ) i te kako družili i pre svega,
poštovali . Kada nije bilo tuča, sačekuša, otimanja zastava, razbijenih glava i - ono najgore -
ubistava.
Tzv. "navijačka scena" koju imamo danas nije nastala prekonoći. Kao kakav kancer, ona je rezultat jednog dužeg procesa
raspadanja... i umiranja.Taj proces
truljenja je počeo tamo negde ranih 1980ih i u prvo vreme ničim nije najavljivao duhovni i moralni raspad koji će uslediti. Naprotiv. Rekao bih da je u početku taj "navijački pokret" čak posedovao i nekakav
šarm. Navijačke grupe sa svojim šarolikim obeležjima: šalovi + transparenti + zastave i grbovi + pesme i pokliči - sve u svemu, neki novi navijački
folklor. Jedna
autentična potkultura koja će, medjutim, vremenom prerasti u nešto prilično
monstruozno. Biće to
pravi jedan "Frankenštajn" koji se, jednom kada je stao na noge, potpuno oteo svakoj racionalnoj kontroli, te svakom osećaju za moral i elementarnu ljudskost.
Dovoljno sam mator da pamtim neko drugo vreme - ono na koje me baš Laki podseća - kada su crveno i crno beli išli zajedno na utakmice sa kojih su se zajedno i vraćali. Nemojte da me pogrešno shvatite - ne izmišljam ja ovde nekakav idilični scenario u kojem se svi držimo za ruke i pevamo "Hej Sloveni". Toga nikada nije bilo.
ALI, da je postojao nekakav kodeks druženja i uzajamnog poštovanja koje je nadilazilo svaku navijačku obojenost i ostrašćenost, e to je postojalo, još kako je postojalo.
I zato, kad smo ovde spomenuli "
Lakijev SKY Box" , meni je srce malo preskočilo koji otkucaj... Majkemi. Baš me neka emocija drmnula. Emocija i sećanje na neki drugi film koji smo davno ostavili iza sebe, a da ništa bolje nismo stvorili! Naprotiv. Prepustili smo "najlepšu sporednu stvar na svetu" nekim mračnim i nemuštim silama. Dozvolili smo im da nam otmu
"juego bonito" - baš tako, da nam je
otmu, a za to niko nikada neće odgovarati.
Za razliku od tih "otmičara", za razliku od tih "organizovanih" grupa, mi ostali smo postali "simpatizeri" - naziv koji mnogi zaludjeni klinci danas izgovaraju sa neskrivenim osećanjem gnušanja, skoro gadjenja! Simpatizeri su oni koji sede na zapadu, ili na istoku; to su oni koji
ne umeju da se biju za "čast" svog kluba!! Oni bi samo da
gledaju utakmicu! Strašno, boktemazo!
Kako god. Eto njima "šipka" i ratnički pokliči! Eto im bokseri, štangle, nožekanje i po koja utoka.
Nama "simpatizerima" ostaje nešto mnogo lepše.
A ako slučajno ne znate šta je to - svratite u Lakijev SKY Box.