Zenit, Budućnost, Valensija, Zvezda... ko preživi pričaće
0-4
istina, dojam u igri nije tako loš kao što skor pokazuje, ali svejedno, ovo je pobačaj. I mnogo lošiji timovi Partizana su uspevali otkinuti jedan veliki skalp u mini seriji, ali šta da se radi.
Sinoć je i Trinkijeri pao na ispitu. Prvo je kao taktičko iznaneđenje pokušao ubaciti Novicu, što se brzo ugasilo, i ne čudi, sam Trinkijeri ga je bacio pre toga na led konačnim otkrivanjem da je car go, tj. da je Novica debeo i nespreman.
Dalje, što je i još veći problem, sinoć mu se desilo da zaboravi na igrača. Janković je vrhunski otvorio utakmicu kao streč opcija, a onda je u ključnom delu (treća četvrtina, početak četvrte) ostao na klupi bez ikakve potrebe. Verujem da je pokušavao Stratosa poduplati sa Sijem kao konkretnijim defanzivcem spolja, ali svejedno, nije to baš tako bitna stavka da Janković ostane zakucan u peškirima i flašicama.
Sinoć je prevaga bila pozicija 1. Iako prvo u oči upada mečap Perperoglu - Zagorac, sa tim je Partizan mogao živeti i računa se na to da će prekaljeni Evroligaš biti ispred talentovanog žgolje sa manjkom košarke u nogama a viškom napaljenosti, međutim, razlika između Pejdža i Reglanda je ovde odradila posao.
Regland je već dovoljno dugo u Evropi na top nivou, par Evroligaških sezona, naviknut je na intenzitet odbrane i dimenzije terena, dok je Pejdž i dalje glavom u Americi, NBDL-u i NBA workoutima. Skoro celu sezonu gubimo mečap na pleju i već sad se može reći da su Lončar i Čanak pogrešili sa odlukom da dovedu rukija.