Proleće je počelo dobro. Furiozan start u prvih 20 minuta na Banovom Brdu. Napokon smo odmah krenuli napred, bez cinculiranja, bez previše mudrovanja i drndanja oko centra. Kao plod takve igre došla su dva gola. Prvo je njihov half smehotresnom "intervencijom" namestio loptu na nogu malom Nikoliću koji je odmah šutirao. Lopta je opet zakačila tog istog halfa (Ćirić ili tako nekako) i prevarila golmana. Nedugo zatim Njegoš Petrović je opalio loptu sa jedno 30m. Imala je neku čudnu putanju, naglo je propala pod prečku i prevarila golmana. Strašan gol. Utisak je i da je golman mogao i malo bolje da reaguje, ipak je imao loptu na ruci. Posle smo malo povukli ručnu. Svejedno, imali smo nekoliko izglednih prilika uključujući Gobeljićevu prečku i penal koji je promašio Ben. Šutnuo je kao sunđerom. Čini mi se da sudija ne bi pogrešio da je sudio penal i za Čukarički. U drugom poluvremenu domaći su krenuli nešto otresitije ali smo rutinski priveli utakmicu kraju.
Režisera prenosa na Areni bi trebalo "razvući konjima na repove". Imebcil.
Ne bih da izvlačim bog zna koliko dubokoumne zaključke na osnovu devedeset minuta ali ovo je delovalo pristojno. Pored starih boljki (Gobeljićevi "centaršutevi", Rodić kao takav, mučeni Jovančić, onaj pajser Milunović..) videli smo i osveženje u vidu dva klinca (Nikolić i Gavrić). Momci obećavaju. Na jednoj utakmici su pokazali više nego onaj nesrećni Ivanić za sve vreme boravka u klubu. Svaka čast Miloju na postignutim rezultatima ali vreme je bilo da gledamo i nešto drugo osim dekadencije.
Idemo dalje, subota i Vojvodina kod nas.