Premijera je bila očajna. Prvih pola sata relativno pristojno, kasnije strmopizd. Borjan je opet morao da krpi greške uže odbrane. Ona dva panja Milunović i Babić dozvolila su im tri zicera svojim porešnim postavljanjem. Spori, nesnađeni, ne umeju da iznesu niti daju dobar pas napred...bekovi do pola smešni, preko pola tužni. Rodić nastavlja sa kriminalnim partijama, a Gobeljić je prava zamena za Žuleta Stojkovića. Ni on prosto ne može da ubode 16 iz centaršuta. Ti njegovi nazovi centaršutevi treba da budu sredstvo očigledne nastave u fudbalskim kampovima kako se to ne radi. Ispred su bili Jovičić (za divno čudo odigrao je jednu od boljih utakmica u klubu) i Jovančić (u prvom poluvremenu to je na nešto i ličilo). Krila i prednji vezni su bili Marin, Ivanić i Ben. Marin je i dalje ubedljivo najpismeniji naš igrač ali je moj utisak da on nije krilo, odnosno da može, naravno, tu da igra, ali da bi bolje bilo da je na pleju. Ivaniću džaba ta tzv. tehnika kada opet ništa nije napravio. Ben je ponovo bio u stealth modu. U špicu Boaći koji je kao i Ben, prosto neprepoznatljiv. Igrali su još Kanjas (izgubio dve bitne lopte koje su mogle skupo da nas koštaju), Pavkov i Vukanović.
Miloje i dalje forsira 4-2-3-1. Pitanje je koliko to ima smisla bez klasičnih krila i sa ovim i ovakvim bekovima. I sve stoji, i da je prva utakmica u sezoni, i da je padala kiša, i da su oni u takmičarskom ritmu a mi ne, itd. itd. Ne sumnjam da će to u Beogradu biti mnogo bolje. Sa druge strane, mislim da je selekcija tima pogrešna, da je odrađen još jedan loš prelazni rok. Verujem da će Miloje uspeti da izvuče maksimum iz ekipe, ali sam veoma skeptičan po pitanju toga za šta će taj maksimum biti dovoljan.
Idemo dalje, utorak i revanš.