poznata je moja naklonjenost Guduriću još iz dana FMP-a kada je gulio godinu tamo dok su u začetku projekta "evropska zvezda 2" igrali Moris Almond, Rajan Tompson i slični, ali je uglavnom iracionalna, pošto uvek gotivim i podržavam moju levoruku braću.
Ranije smo uglavnom kukali na fudbalere zašto u reprezentaciji igraju daleko lošije nego u svojim klubovima, a Gudurić je tu priču preneo i na košarkaški teren. Kako je on u reprezentaciji nesiguran, stegnut, uplašen, finta jedna, i loš pas, finta druga, propuštanje otvorenog šuta i davanje lopte saigraču u lošijoj situaciji, finta treća i gaženje aut linije u polasku u dribling... Tiha jeza.
A sinoć u Feneru je bio čista reinkarnacija Dijamantidisa iz najboljih dana, polasci u dribling iz centralnog koridora, "snejk" kretnja sa defanzivcem na leđima, dijagonalni pas na drugu stranu prema igraču sa kojeg se pomaže... Bukvalno kao kompjuter je odigrao.
A na leto ____________