Pobeda u Novom Pazaru. Teška utakmica po očajnom terenu. Prvo poluvreme smo odigrali grozno, a u minusu smo bili već od petog minuta. Nepovezana igra, napaljeni domaćini, startovi samo pršte...primili smo gol posle Gavrićevog prekida (taj je igrao nekada za nas) u odbitka, na loptu je naleteo Lončar i opucao, pogodio Rodića u leđa (?!) i ona se odbila u gol. Uspeli smo da izjednačimo posle sjajnog Benovog centaršuta, našao je Rodića na petercu. Odmah zatim Kanga je pogodio stativu. U drugom poluvremenu smo bili neuporedivo bolji tim, napadali u talasima, ali iz nekog razloga naši igrači iz nebrojeno pokušaja nikako ne uspevaju da pogode okvir. Bilo je tu i tragikomičnih momenata, kao kada je Gobeljić sa ivice šesnaesterca promašio okvir za desetak metara. Malog Mitrovića zamenio je onaj slepac Pešić, ušao je i Kangva, pa onaj cirkuzant Mustafa, a na kraju i smehotresni Kulibali. Ko je potonju dvojicu skautirao sam treba da im plati ugovore. Uglavnom što zbog terena, što zbog vremena, što zbog ulaska Kulibalija krenuli smo da preskačemo igru i bunarimo u 16. Pred sam kraj utakmice jedna takva lopta došla je do Pešića na petercu - on se rvao sa njihovim halfom, bilo je tu obostranog povlačenja ali nekako je uspeo da je petom ćušne u gol za sasvim zasluženu pobedu.
Idemo dalje, četvrtak i Trabzonspor tamo.