ako se na stranu ostave predrasude i tračevi, stvar je vrlo jasna, mnogi od tih klinaca nemaju neki posebno velik osećaj pripadnosti, i savez je vrlo često nebitan.
Kada vidim da mnogi etnički Turci ne žele da igraju za Tursku već u zemlje u kojima su rođeni, dosta toga bude jasnije. Turski fudbalski savez ima preko 50 svojih kampova u Nemačkoj, i odvaja više desetina miliona evra u te svrhe, ali svejedno ostanu bez Gundogana, Ozila, Džana itd... Kako onda očekivati da se naši (a budimo realni, imaju generalno manji osećaj pripadnosti od Turaka) nešto posebno cimaju oko Srbije.
Bilo je i failova (najveći je verovatno Arnautović koji je jedan od retkih koji je imao nedvosmislenu želju), ali bilo je i velikih pogodaka, posebno npr. Subotić i Kuzmanović koji su imali otvoreno mesto u Nemačkoj/Švajcarskoj.
U slučaju Svilar niko nema pojma o čemu se radi, ali koliko god Kokeza i ekipa bili dno dna, vrlo moguće je da on i njegov stari tvrde pazar, kao što su nekada radili Krkići. U tom slučaju, daleko im lepa kuća