ljudi nisu svesni koji je to problem kada se gubi baza, znate koliko je u manjim gradovima teško sakupiti dovoljan broj dece da funckioniše škola rukometa... Trendovi se menjaju, nema više starog sistema kada su nastavnici fizičkog u nekom periodu usmeravali decu prema sportovima, i tako podmirivali potrebe i ovih uslovno rečeno manjih sportova.
Rukomet u Srbiji nema marketing, nema rezultate, nema markantnu zvezdu, dovoljno je staviti se u ulogu roditelja i deteta, šta tačno da te motiviše da odete na rukomet?
Nedavno je za selektora reprezentacije u odbojci postavljen Kolaković, i u prvom intervjuu je izjavio da je baza kritično manja nego nekad, jako teško je naterati dečake da treniraju odbojku.
Uz standardne fudbal i košarku koji nikad neće imati te krize u Srbiji, nagli skok su napravili pre svega bazični sportovi, roditelji prate istraživanja i puno dece šalju na plivanje, atletiku. Takođe, neki drugi uslovno rečeno egzotični sportovi beleže rast, npr. u Beogradu je ogromna potražnja za školama hokeja, ili za malo starije tu je i američki fudbal koji uzima veliki broj klinaca.
To su sve brojke koje su nekada išle na rukomet i odbojku.
I naravno, ključna stvar, gde je poslednjih 4-5 godina ostvarena najveća eksplozija - borilačke veštine. Sad svako oveće selo u Srbiji ima po podrumima adaptirane dvoranice gde se radi MMA, parter discipline, udaračke discipline, posebno, mešano. Novijim generacijama je to apsolutni hit, prati se scena, neki nama potpuno anoniman lik ima na instagramu ima 10 puta više pratilaca nego Filip Filipović, Petar Nenadić i Bata Anastasijević zajedno

. To su nama matorcima nepojmljive stvari, ali to je budućnost, Srbija bi uskoro mogla imati UFC prvaka, to su do pre par godina bile nadrealne stvari, ali eto...
Teško će tu biti nekih boljih dana za muški rukomet, a vrlo verovatno i odbojku