Dokle ce taj covjek da uzima milione za nista,nerealno :smeh1:dok ne zavrsi karijeru...
Peković ove sezone još jači
Crnogorski centar se pojavio na trening kampu tima iz Mineapolisa malo mršaviji, ali još jači.
(http://www.mvp.rs/media/k2/items/cache/c501a702ef05e90d163a1eeeb1633357_M.jpg) (http://www.mvp.rs/media/k2/items/cache/c501a702ef05e90d163a1eeeb1633357_XL.jpg)foto: http://pacerscenter.com (http://pacerscenter.com)
Nakon sjajne prošle sezone u Minesoti, Peković je imao problema sa člankom koji je na kraju operisao. Oporavak je prošao odlično, a "Pekmen" je vreme provodio u teretani, jačajući svoje telo. Držao je i posebnu dijetu, a rezultati svega su fantastični. Smršao je četiri-pet kilograma, a na pitanje gde su ti kilogrami otišli, on kratko odgovara:"Na moje mišiće".Peković je prethodne sezone pokazao da za njega u NBA ima mesta, odigrao je sjajnu sezonu u kojoj je u proseku postizao 13.9 poena i 7.4 skokova po utakmici, uz fantastičan procenat šuta za dva poena od čak 56%. Ta statiskika bi verovatno bila i bolja da se nisu pojavili problemi sa povredom članka, a pravi pokazatelj toga jeste statistika sa šest odigranih utakmica u februaru, kada je u proseku imao 17.3 poena, uz 9.8 skokova i procenat šuta za dva od čak 67.6%."On je jako bitan za ovu ekipu, tu nema govora. Kada smo igrali najbolju košarku prošle sezone, u istom periodu kada je Lin dobijao svu slavu, Pek je verovatno imao bolju seriju i bolje učinke nego Lin u Njujorku, bio je prosto neverovatan", izjavio je trener Minesote, Rik Adelman.Ostaje pitanje da li je Nikola spreman za iskušenja koje donosi puna regularna sezona od 82 utakmice, kao i na borbu sa Dvajtom Hauardom."Pek je najjači čovek u NBA, slobodno pitajte Dvajta", odgovorio je Džej Džej Barea.Slično mišljenje je imao i Endrju Bajnam posle meča između Minesote i Lejkersa kada je kratko prokomentarisao igru snažnog centra:"Hvala Bogu da su izvukli Pekovića iz igre."Peković ove sezone neće igrati sa Miličićem, koji je prešao u Boston i to mu teško pada:"On je dobar prijatelj i nedostaje mi. Mnogo vremena smo provodili zajedno, bilo mi je lakše da se prilagodim. Želim mu sve najbolje, znam da ga i u Bostonu čeka teška situacija."Crnogorski centar je ove sezone dobio nove saigrače, a odlazak Miličića će sigurno nadoknaditiAndrej Kiriljenko i Aleksej Šved.
Oni su svi odlični momci, super ljudi. Andrej Kiriljenko i Brendon Roj posebno znače ovom timu, posebno svojim iskustvom, a to se odmah vidi na terenu završio je priču Peković.
Oklahoma je trejdovala Bradu, Kola Oldriča, Dekuana Kuka i Lazara Hejvorda za Kevina Martina, Džeremija Lamba, dva pika prve runde i jednog pika druge runde. Rekao bih da je Presti napravio još jedan sjajan posao.
Vec su neke organizacije napale Minesotu zbog diskriminacije crnaca :udaraozid: :zbunjen: :pusiga: :smeh1:
Za očekivati je da se bore za finale Zapada. :yes:
kraljevi :smeh1:
Inače, iako su oduvijek bili na glasu kao jedna od dosadnijih franšiza u NBA-u, navodno su upravo Spursi ponajveće šaljivdžije u NBA-u, a Popovich je predvodnik mnogih njihovih internih zajebancija (jbg, ikap je on naš Balkanac :cigara: ). Pritom imaju samo jedno pravilo, a to je da su zabranjene šale na račun članova obitelji
spominje se mogucnost trejda Amare - Gasol. Lejkersima bi onda trebao klon Stiva Nesa u napadu i tri lopte, za svaku zvezdu po jedna.
Nije pravi sudija, nemojte da ste lakoverni :D
CP3 bi lagano mogao da dodje do cifre od preko 10000 asistencija u karijeri. Kad smo vec kod asistecija Kid bi trebao za par mjeseci trebao da dodje do cifre od 12000.
Losmi, sad gledam statistiku CP3 za asitencije, i mislim da je ovo 5000 asistencija u regularnoj sezoni bez doigravanja
Igram 2 lige, ali sam bas ocajan. Nisam bio ni na jednom draftu :( Pa mi je kompjuter u jednoj ligi izabrao Dirka iz prve runde :D
Ovo mi je zaista cudno, da ne broje ove meceve iz plej ofa :zbunjen: :zbunjen:
Nisam ispratio to oko Kazinsa, šta je ovog puta uradio :D
Asik je definitivno senzacija. Mislio sam da su ga uzeli zbog defanzive i skokova, a on ispade i ofanzivno odlican u savremenoj NBA.
Mada mislim da je Asik najvise profitirao na cinjenici da je danas pozicija centra u svetskoj kosarci najdeficitarnija roba.
Pre samo 10 ili 15 godina, u polovini NBA ekipa Asik ne bi imao mesta u petorci, a ne smem ni da pomislim kakvog bi majmuna od njega pravili stari dobri NBA centri u najboljim godinama (Hakim, Shek, Juing, Robinson, Alonzo Mourning
#RUMORED TRADE: Gasol, Bradley, Sullinger, Terry, picks to Kings; Thornton, Brooks, Hayes, Robinson to Lakers; Cousins, Garcia to Celtics.
Partija karijere Pekmena. :aplauz: Zadržao je kakvu-takvu ndu za Minesotu da može do plejofa.
Večeras Oklahoma-Minesota.
Mada mene interesuje kako će GS igrati kad se vrati Bogut
Izuzev NY, Bostona i LA Lakersa, sve ostalo nit smrdi nit miriše...
Izuzev ova tri gore navedena tima, ima li još neki NBA tim koji ima zagarantovano mesto, tj da ga neće neki bogati vlasnik preseliti u Stalać ili Novu Vičitu?
(http://99designs.com/designer-blog/wp-content/uploads/2012/12/TinBacicDesign.jpg)
Novi grb NO više nema Hornetsa sad su Pelicansi :)
Inače logo je uradio lik iz Hrvatske :aplauz:
Koliko znam oni su promijenili ime i logo.Završio sezonu.
Rondo se povrijedio u mecu sa Majamijem, vidjecemo koliko ce odsustvovati...
Koliko znam oni su promijenili ime i logo.
Njujork-Atlanta 106:104
Melo 42 poena, 9/12 za 3 :aplauz:
Inace, neverovatan podatak je da je Hjuston u prvom delu dao cak 77 koseva :uzbudjen:
Inace, neverovatan podatak je da je Hjuston u prvom delu dao cak 77 koseva :uzbudjen:
I smorena faca Currya nakon trojke Lina(cini mi se da je bio on) sa pola terena uz zvuk sirene. :cigara:
Ako ih bude kenjalo i veceras ovako, ne pise se ni aktuelnom sampionu dobro.
inace Bostonu je ovo 6. vezana pobjeda
[size=78%]Denver u strasnoj formi, vezali su 7 pobjeda a sad su na +30 protiv Cikaga[/size]
All Star za početnike19. februar 2013. 15:03 > 15:35 Bez obzira na manjkavosti, boljeg provoda, druženja i zabava u košarkaškom svijetu van ta tri dana u februaru jednostavno nema. (http://www.mondo.rs/slike/vesti/002/790/v279072p0.jpg) NBA All Star vikend je uz Super Bowl najorganizovaniji sportski događaj koji možete da posjetite. Raj za sportske novinare koji prate košarku. Sve vam je nadohvat ruke. Najbolji košarkaši na svijetu, koncerti, partiji koje organizuju neki od par hiljada repera koji posjete grad u kojem se igra. Tu su NBA legende, treneri, supruge, majke, ljubavnice, glumci, glumice, manekenke, pjevači, pratnje od po 30 "prijatelja iz djetinjstva" sa čudno zakrvavljenim očima, sponzoruše, ma sve što možete da zamislite...
- 7 komentara (http://www.mondo.rs/sk279072/Kolumne/Edin_Avdic/All_Star_za_pocetnike.html)
- Odštampaj (http://www.mondo.rs/s279072/sport/All_Star_za_pocetnike.html#)
Danas na prostorima bivše Jugoslavije redakcije vrlo rijetko šalju novinare da sa lica mjesta prenose neke velike sportske događaje. Još kada se pomene Amerika, urednik odmah zakoluta očima i naglasi neisplativost takvog putovanja, te malu gledanost utakmica koje se emituju iza ponoći (radim 10 godina komentatorski posao, poznajem barem par hiljada ljudi i još uvijek nisam upoznao nikoga ko ima "piplmetar" tj. uređaj koji mjeri gledanost programa u svom domaćinstvu. Uopšte mjerenja gledanosti kod nas su vrlo rastegljiv pojam).
NBA liga je po mom mišljenju najorganizovanija liga na svijetu u bilo kojem sportu. Uzmimo Ligu prvaka kao poređenje. Od prije dvije sezone, u Ligi prvaka akreditaciju za TV možete da dobijete samo ako vaša kuća prenosi ovo takmičenje i to tako što za dati meč mora da kupi komentatorsku poziciju i da dobije maksimalno dvije akreditacije. Pisani mediji van zemalja čiji klubovi igraju utakmicu uglavnom dobijaju odbijenice, osim ako nisu u pitanju giganti kao "L'Equipe" ili "Gazzeta Dello Sport". UEFA se trudi da vam proda mjesto i u WC-u, ako je to moguće. Ako recimo kupite VIP kartu za neki meč, UEFA vam bez grča na licu naknadno zaračuna i famozni "hospitaliti" tj. hranu i piće na poluvremenu, koji bi trebalo da budu uračunati u cijenu karte, a koju recimo uopšte niste konzumirali.
U NBA toga jednostavno nema. Akreditaciju dobijate bez obzira za koju kuću radili. Potrebno je aplicirati na vrijeme i imati malo sreće. Za All Star u Los Angelesu, koji smo pohodili prije dvije godine, nije bila nijedna odbijenica za novinare, iako je kapacitet bio vrlo ograničen (Staples prima 19.000 gledalaca, a interesovanje publike je bilo barem pet puta veće).
Otići na recimo NBA finale, zaista nije lak poduhvat. TV kuća mora da istrese ozbiljnu svotu novca za takvo putovanje. Povratne avionske karte za Evropu, povratne karte za let sa istočne na zapadnu obalu ili obrnuto, jer se obično igra šest utakmica, komentatorska pozicija za minimalno četiri utakmice, dvominutno javljanje sa parketa pred početak svakog meča, dva hotela, te nekih 20 dana boravka u SAD, bez dileme košta puno novca.
NBA All Star je neka druga priča. Sve se dešava u jednom gradu u tri dana. Hotel za novinare je uvijek prekoputa hotela u kojem odsjedaju svi igrači i treneri. Imate kontakt osobu koja vam je stalno dostupna. Odmah po slijetanju dobijete tonu magazina i vodiča sa svim mogućim statistikama, te raspored dešavanja za sva tri dana takmičenja u tančine. Press centar radi 24 sata. Doručak i ručak je u press centru svaki dan. Večera se u drugom dijelu hotela. Jela i pića imate u izobilju u dvorani od 15h pa do ponoći. Od hotela do dvorane i nazad imate prevoz na svakih sat vremena.
Nije bitno odakle ste, Burkina Faso, Madagaskar, Nagorno Karabah, imate iste uslove za rad i isti pristup svemu kao i američki mediji (iz ex-yu mislim da je All Star utakmicu najviše puta pohodio kolega iz Hrvatske Dražen Brajdić koji radi za "Večernji list". On od 1994. godine i Minneapolisa redovno prati događaj sa lica mjesta, dakle 19 nastupa zaredom). (http://www.mondo.rs/slike/vesti/002/790/v279072p1.jpg) Naravno, da biste uradili najvažniji posao, tj. intervjue sa najvećim zvijezdama, potrebno je i malo novinarske drskosti, jer recimo oko Bryantovog stola sam u jednom trenutku izbrojao 87 novinara (oko stola Davida Westa tokom All Stara 2008. bilo ih je pet), tako da postaviti i jedno pitanje nije lako.
Svuda oko vas prolazi bivši i sadašnji majstori košarke. David Robinson, Robert Horry i Sam Perkins rade za NBA, tako da su na raspolaganju novinarima čitavo vrijeme (Admiral i sada djeluje kao da može da igra, dok su Perkins i posebno Horry, na pojačanoj ishrani). Paul Pierce je izdominirao u Dallasu 2010. sa kelnerskim odijelom bordo boje i nogavicama dužim jedno 30 cm, iz kojih vire cipele kidnapovane sa koncerta Princea. Pierce obožava da nosi sunčane naočale u zatvorenom prostoru, što je po Sternovom pravilniku zabranjeno.
Tim Duncan je osoba koju na ovim manifestacijama uvijek možete da izdvojite kao pojam skromnosti. Ruksak preko jednog ramena, polo majica i rukovanje sa svim ljudima na putu do njegovog medijskog stola. Uopšte, Tim na svakom All Staru izgleda kao učenik koji je pobjegao sa šestog časa, a ne četverostruki NBA šampion. Jednostavno sva ta halabuka mu nije posebno bitna, a opet je prijatan prema svim sagovornicima.
U poplavi bizarno odjevenih likova koji zarađuju 10 miliona dolara u prosjeku, po eleganciji, a bio sam na ukupno pet All Star utakmica, vode Dwyane Wade, Lebron James, Kobe Bryant i Kevin Garnett. Chris Paul je uvijek pristojno odjeven. Ray Allen nosi isključivo odjela, dok Rondo pod uticajem KG-a nosi džemper i košulju. Kevin Durant je tako građen da mu gotovo nijedno odjelo ne stoji, dok Carmelo Anthony ili potpuno pogodi ili potpuno promaši. Krupan korak u sparivanju nesparivog je napravio Russ Westbrook kojeg svi, ali apsolutno svi kritikuju zbog toga, ali on uopšte ne mari. U posljednjih šest godina na All Star dolaze i novinari Entertainment Channela, koji prave priloge o stilu odjevanja igrača i njihovih supruga.
Svaki od igrača koji se ne stavi medijima na raspolaganje tokom petka i subote plaća veliku novčanu kaznu. Šampion takvih kazni je bio najbolji igrač svih vremena Michael Jordan, koji je redovno plaćao šest cifara kako bi igrao golf. Šampion odazivanja je bez premca Dwight Howard. Njega su u New Orleansu neki tipovi iz Kolumbije napalili da skine košulju i pokaže muskulaturu (kakva se zaista rijetko viđa) pred svim okupljenim novinarima. Howardova ramena uživo su tako široka da djeluje kao da nosi one NFL štitnike (on je jedini čovjek kod kojeg sam vidio da se rameni mišići račvaju u dva pravca. Nešto što je nemoguće opisati riječima).
Dok je trajala karijera Yao Minga ovakve utakmice je pohodio ogroman broj kineskih novinara, koji jednostavno metu sve pred sobom. Fascinantno je gledati Kineze kako motaju u papir ananas, omlet i kobasice i zatim to guraju u torbe za kasnije, ili kako efikasnošću pirana razore sve mafine koje pronađu. Digestivni trakt im je fantastičan, jer gledate čovjeka koji jede jabuku i pire krompir, a sve to gasi voćnim jogurtom bez ikakvih problema. Znate kako se kod nas ljudi uvijek iščuđavaju kojom brzinom nestanu kanapei, kolačići i generalno hrana na svim koktelima i prijemima, e pa - sve je to prolazno vrijeme puža za zapadnjačku elitu. Uvijek je komično gledati gužvu oko stolova sa hranom na kulturnom i ulickanom zapadu, dok gospodi sa platama od par miliona na godišnjem nivou sa prepunih tanjira ispadaju šnicle. (http://www.mondo.rs/slike/vesti/002/790/v279072p2.jpg) Najbolji All Star koji sam pratio sa lica mjesta je onaj u Dallasu 2010, kada je i postavljen rekord po broju gledalaca na jednoj košarkaškoj utakmici, čak 108 hiljada. Amerikanci kažu da je sve veće u Texasu, a kada se u priču upetljaju kontroverzni vlasnici Jerry Jones i Mark Cuban onda je jasno da takav događaj mora da bude grandiozan.
Video displej iznad terena na stadionu Cowboysa je najveći HD video displej na svijetu u dvoranama ili stadionima dužine 48 metara, visine 21 metar. Dakle mnogo veći od košarkaškog terena. Jerry Jones, vlasnik NFL tima Dallas Cowboys, čovjek poznat po brzopoteznom otpuštanju trenera i nošenju vatrenog oružja, ima običaj da svoje unuke dovede na stadion, smjesti ih u ložu, zatim osoblje priključi "playstation" na ovaj ogromni video displej i dječaci se igraju dok igrači Cowboysa treniraju ispod.
Invazija sponzoruša, "grupi" djevojaka i ostalih žena sumnjivog morala na jedan grad kao na Dallas prije tri godine je nešto što nikada do tada nisam vidio. Kako je rekao moj drug u hotelu "lift ne može da krene od težine silikona".
Koliko NBA igrači moraju da vode računa, možda najbolje govori ova priča. Jedan igrač (da ne pominjemo ime) je tokom All Star vikenda par spratova ispod svoje sobe imao "bliski susret" sa jednom divnom djevojkom. Sedam mjeseci kasnije kontaktirao ga je njegov menadžer sa pričom da advokat dotične traži razgovor oko plaćanja života za bebu koja dolazi na svijet. Kada je saznao ko je djevojka, igrač se samo nasmijao i rekao da je to nemoguće jer je koristio zaštitu. Još nekoliko mjeseci kasnije, DNK analizom je ustanovljeno da je dijete zaista njegovo i morao je da plati ozbiljnu sumu za izdržavanje majke i djeteta. Šta se desilo? Igrač je iskorištenu zaštitu bacio u korpu za otpatke. Gospođica je nakon što je on napustio sobu otišla do korpe i... ostalo možete da povežete... (http://www.mondo.rs/slike/vesti/002/790/v279072p3.jpg) Na spektakularnoj zabavi koju su zajedno organizovali Lebron i Jay-Z u Ghostbaru bilo je takvih ženskih šakala i predatora da smo čitavo vrijeme navijali za obračun između žena igrača koje su se tu pojavile i mladih aspirantica na njihovo mjesto (Na svakom All staru na koji idemo iz zezanja rangiramo NBA igrače po ljepoti njihovih žena ili djevojaka. Kod mene i dalje vodi supruga Kevina Garnetta, u koju sam u Dallasu toliko buljio da joj se u jednom trenutku zapalila obrva).
Zahvaljujući prijateljima iz NBA i TNT televizije za takmičenje u zakucavanju sam imao mjesto odmah ispod koša i gledao iz neposredne blizine najgori nastup ikada, onaj Geralda Wallacea koji je krvavih očiju hvatao zalet sa pola terena da bi zakucao sa dvije ruke iz dvokoraka!?
Najspektakularniji igrač uživo je bez premca Lebron James. To trebate vidjeti.
Najbolji nastup jednog igrača meni ostaje šutiranje trojki Jasona Kapona 2008. u New Orleansu, koji je bio u takvom transu da bi vjerovatno i volejom sa pola terena zabio trojku. Svi igrači pored terena su skakali od sreće kada je ušao u seriju (Takav šuter samo kod Pedulakisa može da sjedi na klupi).
All Star je iskreno mnogo više dobar zbog zabava, druženja, slikanja sa omiljenim igračima, aktivnosti oko terena i ostvarivanja kontakta nego same utakmice, koja je na žalost iz godine u godinu sve slabija.
Mnogo više se prate subotnja takmičenja, mada je već neko vrijeme dojam da su sva zakucavanja viđena i da neke specijalne orginalnosti nema. Gledali smo uživo Blakea Griffina u LA 2011. i očekivali da razbije sve, međutim zjevanje je počelo na pola takmičenja, a nakon skoka preko haube automobila prvi komentar je bio "Ovo je Marko Milič bolje odradio prije 15 godina". Jednostavno, Vince Carter je zabio letvicu previsoko i u poređenju sa njegovom dominacijom u Oaklandu sve izgleda blijedo i već viđeno. Trojke su kontinuirano dobre, ali spektakl se ne može graditi oko brzog šutiranja trojki nego oko zakucavanja i utakmice Istok - Zapad. Nekada je zezanje trajalo dvije četvrtine, pa se drugo poluvrijeme igralo za pobjedu. Danas zezanje uglavnom traje čitav meč.
Ipak i bez obzira na te manjkavosti, ukoliko uštedite neki novac, dobijete na kladionici, ako vam se poklope neke stvari, otputujte ako ikako možete na All Star vikend. Boljeg provoda, druženja i zabava u košarkaškom svijetu van ta tri dana u februaru jednostavno nema.
Dok Paulov prodor pod koš često djeluje kao da voziš Golf dizel planinskim putem
http://www.mondo.rs/s280977/Kolumne/Edin_Avdic/Brojke_ne_lazu.html (http://www.mondo.rs/s280977/Kolumne/Edin_Avdic/Brojke_ne_lazu.html)
Edin nastavlja da odusevljava svojim kolumnama. :aplauz:
Legendarni T-Mac se vratio u NBA i potpisao za Sparse. :aplauz:
Curry je stvarno otkrovenje, znalo se da ovako sutira, ali ovo je nestvarno. Kakav suter, ima bolji procenat od Reja Alena, ako ovako nastavi moze da ga prestigne cak i na vecnoj listi trojkasa. Do toga ima jos dosta, ali zanimljivo je da je u prvih 257 utakmica u karijeri Rej Alen pogodio 410 trojki uz 38% uspesnosti, a Curry cak 640 uz procenat skoro 45%. Obojica su poceli u NBA sa 21 godinom, ako povrede ne sprece, Curry ce skinuti Allena sa vecne liste
Imamo sve parove polufinala konferencija. Jedino Majami jos uvijek ceka svog protivnika u polufinalu Istoka.
[size=78%]Majami - Cikago/Bruklin[/size]
Njujork - Indijana
Oklahoma - Memfis
San Antonio - Glden Stejt
Moja prognoza za finala je Majami - Indijana i San Antonio - Memfis
LeBron na nivou sa 36 poena(14-20 iz igre) uz 8 skokova i 3 asistencije.
Ja sam od sjutra vjerovatno srecno nezaposlen tako da mogu to sebi da priustim :D
Lebronov trenutak istine![/b][/size]
Najbolji igrač današnjice suočava se sa neuspješnim završetkom sezone. Kao i prije dvije godine u finalu protiv Dallasa, LeBron James ne uspijeva da dominira protiv igrača mnogo slabijeg kvaliteta.
Nakon titule u prošloj sezoni te osvajanja zlatne medalje na Olimpijadi, mislili smo da su LeBronova posrtanja na velikoj sceni stvari prošlosti, međutim...
Ne vjerujem da se veći talenat za košarku pojavio u novijoj istoriji lige. Isto tako ne vjerujem da smo vidjeli boljeg igrača sa većom mentalnom kočnicom od LeBrona Jamesa. Strah od neuspjeha ga sputava sve ove godine. Grickanje noktiju, unezvjeren pogled kada se utakmica rješava, fintiranje bez jasne ideje šta uraditi na pet metara od koša dok se odbrana potpuno namjesti. Mislili smo da je to stvar prošlosti, naročito nakon što je pregazio sve u prošlosezonskom plej-ofu i nakon što je ubacivao poene odluke protiv Litvanije i Španije tokom Olimpijade u Londonu.
Onaj isti pogled očaja se vratio u ovosezonskom finalu protiv Spursa...
Trijumf protiv Dallasa je trebala da bude prva stepenica, krunisanje kralja, ali LeBron se nije pojavio u tom finalu. Uplašen, bez ideje, bez trunke agresivnosti ne samo što nije uspio da odigra bilo šta u napadu nego je dopustio da se preko njega proslave košarkaški mediokriteti koji nikada više nisu ponovili slične partije. Vrhunac poniženja se desio kada ga je Jason Kidd čuvao na niskom postu, a Lebron bojažljivo vraćao loptu kao da ima Bill Russella na leđima.
Nekada nije loše biti glup u vrhunskom sportu. Veliki broj igrača je napravio dobre karijere upravo zato što su bili ubijeđeni da su bolji nego što jesu. Zato što se nisu obazirali na tuđe kritike i mišljenja. LeBron se na njegovu žalost obazire na sve. Inteligencija koja mu je donijela izuzetno razumijevanje igre mu je također donijela i činjenicu da je svjestan svega. Tokom svakog plej-ofa nije spavao nakon poraza vrteći bjesomučno tv kanale i čitajući negativne komentare na internetu. Jedini put kada je izblokirao sve i igrao košarku bila je prošla sezona.
Ugašen TV nakon utakmice, telefon na silent modeu, zaklopljen laptop. James nije tražio lažni motiv za osvetu, nije pokušavao da se dokaže bubuljičavom pubertetliji koji sjedi za tastaturom ili otromboljenom dilentatu koji nikada nije izašao iz kuće. Igrao je za svoju dušu i gle čuda to je odmah dalo rezultate. Previše je svoje karijere Lebron proveo pokušavajući da se dopadne svima. Izgledalo je da je konačno našao svoj mir...
Do prošle sezone je odbijao da razvije igru na niskom postu. Razlog? smatrao je da nije potrebno, da mnogo ljepše izgleda kada on sa svojih 125 kg mišića švrlja po vanjskim pozicijama...Šutirao je sa poludistance i za tri poena sa uglavnom skromnim rezultatima. Bio je potreban poraz protiv Dallasa da pozove Hakeema, da uloži određeni napor u proširivanju napadačkog repertoara i da činilo se konačno dohvati neprikosnoveni status najboljeg igrača svijeta.
Očekivalo se da će ova sezona biti lakša. Lebron i Miami su izgledali nezadrživo. Najbolji omjer u ligi, 27 uzastopnih pobjeda. James je osvojio svoju četvrtu MVP titulu pri čemu je šutirao najbolje u karijeri iz igre(56%) i za tri poena (41%), 33 utakmice sa najmanje 20 ubačenih poena.
Opet ovo finale neodoljivo podsjeća na ono sa Dallasom. LeBron kao da je u sedam dana zaboravio sve ono što je radio protekle dvije godine. Tri utakmice zaredom u kojima nije ubacio barem 20 poena, pa zatim eksplozija sa 33 poena i 11 skokova pa opet vrlo loš nastup u petom meču. Heat je u ove tri godine razvio nevjerovatnu sposobnost da razigra košarkaške prolaznike. JJ Barrea i DeShawn Stevenson su na trenutke izgledali kao Isiah Thomas i Joe Dumars protiv Miamija. Minnesota je nakon toga iskrcala 20 miliona dolara za omalenog Portorikanca i dobila 40% šuta i igrača koji ne može da odbrani stolicu. Barrea je inače u dva navrata uspješno branio igru leđima prema košu LBJ-a sa svojih 175 cm visine. Stevenson? Šta reći o tipu koji ima tetovažu na grkljanu.. ali je i takav Stevenson uspijevao da pogađa serije trojke protiv odbrane Miamija...
Ova priča je dobila novu dimenziju u ovosezonskom finalu. Danny Green koji je u Jadranskoj ligi ubacivao 8 poena po utakmici, koji je u devet utakmica u ABA ligi pogodio 7 trojki uz 29% realizacije. Kojeg su u mali džep stavljali Marin Rozić i Edo Murić je na putu da postane MVP NBA finala. Green je protiv Miamija oborio rekord Ray Allena po broju pogođenih trojki u jednoj finalnoj seriji. Toliko je sam da se i Tony Parker isčuđava kako mu Miami daje prostor uprkos svemu što je pogodio. Gary Neala je vaš kolumnista preporučivao timovima u Jadranskoj i Grčkoj ligi kada je izašao sa koledža 2007 godine. Svi su odustali zbog informacije da je bio optužen za silovanje, bez obzira što je ta optužba odbačena. Svi osim turskog trenera Ahmeta Kandemira kod kojeg je Neal u dresu Karšijake postao prvi strijelac lige pa zatim za obeštećenje od 400 hiljada eura prodat Barceloni. Tamo je ubacivao 2 poena po utakmici. Boris Diaw je nekada bio sjajan igrač međutim već četiri godine vuče između 20 i 25 kg viška u zavisnosti kojoj vagi vjerujete. Čovjeku skakuću grudi kada trči u kontranapad.
To su igrači koji što napadom što odbranom terorišu Miami.
Jedno je očito u ovih pet mečeva. Spursi ne poštuju igru LeBrona Jamesa, a on malo šta radi da to promjeni. Odmiču mu se i po dva metra i testiraju njegov šut dok najbolji igrač današnjice djeluje sputan strahom. James u dosadašnjih pet utakmica igra gotovo egal sa Kawhi Leonardom. I kada se spusti na niski post što ne radi ni izbliza često koliko bi trebao LeBron djeluje bojažljivo. Nema to puno veze sa odbranom Spursa. Sličnu, vjerovatno i bolju je igrala Indiana pa to nije smetalo Jamesu. Izgleda da ima veze sa veličinom scene. James je čudo prirode, neviđeni atleta sa izuzetnim pregledom igre ali i psihom običnog čovjeka. Njegovo samopouzdanje je daleko ispod onog kojeg bi trebalo da imaju igrači takvog ranga. Prošle sezone kada ga je njegov najveći rival Paul Pierce ponizio u petoj utakmici finala istoka i pogodio sve bitne šuteve u završnici i kada su ga svi otpisali James se nakon brojnih neuspjeha pogledao u ogledalo i rekao onu čuvenu "Šta ćeš da uradiš po tom pitanju?".
Zatim je spržio Celticse.
Za četvrti meč je ponovo stavio onaj šuterski rukav koji je nosio čitavu prošlu i dobar dio ove sezone kao i Olimpijske igre. Sa rukavom je odigrao neke od najboljih mečeva u svojoj karijeri. Kažu da ga je skinuo pred plej-of zbog sujevjerja. Rukav je nosio i u porazu od Spursa u petom meču...
Uvijek bih platio kartu da ga gledam. Uvijek bih da mogu igrao u istom timu kao i on jer kada si sam LeBron će ti dati loptu svaki put. Ali ovo finale je pitanje ponosa. Ako LeBron James u naponu snage nije u stanju da pregazi Leonarda, Greena i Diawa i da odvede svoj tim do titule onda i ne zaslužuje epitet najboljeg igrača današnjice. Odgovor ćemo dobiti koliko večeras....
Sinoć je LBJ konačno odigrao jednu utakmicu muški i onako kako se očekuje.
Mada očito je bilo da SA jednostavno nije mogao da zaboravi prošli meč, što se jasno vidi u tome da je Batije sam pokodio trojki koliko čitav tim SA...
Navijati za Majami i LBJ-a mi je kao podrska Barseloni,Mancester Sitiju, Mesiju ili Ronaldu...dakle,zao mi je sto uzese prsten.
SA ispusio u proslom mecu,bilo je ocekivano da su u majstorici gotovi,jebi ga.
Vjerovatno najkompletniji(dakle, ne i najbolji) igrac svih vremena... ove godine je do savrsenstva doveo svoj skok-sut, ono sto kroz prethodne godine nije stimalo, kao i igru u clutch momentima, a tu steroidi ne mogu da pomognu...
Utakmica broj 7 je najbolji primjer... Taktika San Antonia je bila da mu brane prodor te ostave malo vise prostora za sut , a on im se zahvalio sa preko 25 poena iz skok-suta, od toga 5 trojki...
... A tek poređenje sa MJ-om, pa i Kobe-om, smejurija... Kao da mi neko kaže da je Dragan Milosalvjević igrač u rangi Dražena i Bodiroge zato što ga ima bolje fizikalije i igra bolju odbranu od njih. Jerbo je i on MVP naše lige bio...
Lebron - jednostavno najbolji[/size]
... ja se sa zadovoljstvom posipam pepelom, a prethodna kolumna je na kraju poslužila kao dobar primjer razbijanja peha...
Foto: AP
Ovo je trebala da bude originalna kolumna o Lebronu nakon njegove antologijske sezone.
Međutim nakon Jamesovog saplitanja u prve tri utakmice finala Miami je došao u situaciju da bez titule završi kampanju u kojoj su ostvarili 66 pobjeda, od čega 27 uzastopnih i izgledali uglavnom nepobjedivo. Lebron se sabrao i odigrao doktorski sedmu utakmicu, ja se sa zadovoljstvom posipam pepelom, a prethodna kolumna je na kraju poslužila kao dobar primjer razbijanja peha...
Često sam razgovarao sa jednim Amerikancem iz Akrona. Obišao je čitav svijet, radio je uglavnom na trusnim područjima što je mene kao starog dobrog pripadnika ex-Yu škole špijunaže preko taraba navelo da pomislim da je - špijun.
Stalno sam tovario tu priču..."Kakav je osjećaj raditi za CIA-u?", "Koliko si diskova i dokumenta iskopirao do sada?", "kako ide postavljanje prislušnih uređaja?".
Njegov odgovor je uglavnom bio "Šta bi bilo koji špijun koji drži do sebe mogao da sazna u razgovoru s tobom? Koliko su puta sudije oštetile Utah u finalima sa Chicagom?" i tako ukrug. Izgledao je kao Richard Schiff iz serije West Wing. Do besvijesti smo tupili o LeBronu Jamesu i gumama. Naime do pojave jedinog sina Glorie James, Akron je bio poznat kao svjetska prijestolnica guma. Sve ili gotovo sve najveće fabrike guma su tamo imale svoja postrojenja, novca je bilo, radna mjesta su bila dostupna većini.
Raspad sistema je krenuo od 1990 godine. Odseljavanja velikog broja porodica, neimaština ne samo u Akronu nego i u obližnjem Clevelandu gdje se u posljednjih 10 godina odselilo gotovo 80 hiljada ljudi.
Cleveland je grad dobrih ljudi, grad koji izgleda tužno, ali u njemu žive zaista dobri ljudi. Gdje god da se okreneš neko će da ti pritekne u pomoć ili te uputi na pravu adresu. Sport se izuzetno cijeni, ali trofeja nema. Iz Clevelanda kvalitetni sportisti uglavnom odlaze.
Cleveland Indiansi su sredinom 90-tih imali strašne timove u baseballu i nisu uspjeli da osvoje trofej. Ekipa se raspala a po oprobanom scenariju nosioci igre su potražili bolje ugovore i svjetla velike scene u Bostonu, New Yorku i Los Angelesu. U NFL-u Brownsi su već dugo vremena možda i najlošija franšiza u najpopularnijem američkom sportu.
Sportsku nadu stanovnicima Clevelanda pružio je LeBron James. Cavsi su i prije LeBrona imali dobre timove koje su predvodili Mark Price i Brad Daugherty ali preko Jordanovih Bullsa kao i svi igrači iz te generacije jednostavno nisu mogli. Pojava LeBrona je pak dala Cavsima jednog od najtalentovanijih igrača u istoriji lige koji je pride bio domaći dečko. Takvo nešto se ne dešava često, posebno ne gradu kakav je Cleveland.
Gledao sam njegove dvije utakmice u srednjoj školi i jasno je bilo da je LeBron neviđeni atleta. Nešto što gledate jednom u životu. Poplava naslovnih stranica je krenula. Slam, Sports Illustrated, ESPN the magazine. Svi relevantni sportski časopisi su donosili priče o čudu od djeteta i budućem sigurnom prvom izboru drafta. Kritičare je imao već tada. Svemoćni Charley Rosen je na osnovu jednog gledanja Lebrona utvrdio da on nikada u NBA neće prebaciti 15 poena po utakmici. Nije ni slutio koliko nije bio u pravu, ubrzo mu se ESPN zahvalio na saradnji.
Prilika da prvi put gledamo Lebrona uživo se ukazala već nakon njegove rookie sezone. Američka reprezentacija u okviru priprema za OI 2004 godine je gostovala u Beogradu. Slupali smo auto par dana prije puta tako da smo do Beograda i nazad na kraju išli taksijem. Taksista nas je uredno čekao pred Arenom dok smo gledali tekmu(Naš taksista je u povratku izbriljirao sa moljakanjem policije da nam ne pišu kazne. Takva moć ubjeđivanja bi mu donijela izlazak sa Evom Mendes, kako da obični policajac ostane imun.)
Stvar koju i danas pamtim sa te utakmice jeste sposobnost Jamesa da jednim potezom promjeni tok meča. Bilo to zakucavanje, blokada ili asistencija Lebron vas barem jednom tokom bilo koje tekme natjera da kažete "Ovo je nemoguće!". Vrhunski NBA atleta teren dužine 29 metara pokrije u 12-13 ili 14 koraka. LeBronu je od čeone linije do čeone linije potrebno samo devet.
Jedini je u ligi koji može to da izvede. Kada ga gledate kako juriša po terenu uvijek zaboravite da ima 125 kilograma jer Jamesa u trku s loptom ne hvatate ni lasom.
Pregled igre?
To je nešto što je natjeralo mnoge da ga uporede sa kombinacijom Magica i Michaela. Pregled igre koji čini da šuter svaki put dobije loptu tačno u ruke. Pregled igre koji čini da Bobbie Gibson postane play-off zvijezda makar na jednu noć kao protiv Pistonsa 2007 godine(Petorka Hughes, Pavlović, James, Gooden i Ilgauskas je vjerovatno najlošija petorka koja je igrala jedno NBA finale ikada).
Foto: AP
Ono što je bila realna zamjerka na prvu fazu LeBronove karijere jeste previše izlazaka premalo individualnog napretka. James je tokom svih godina odrađivao krvav posao u teretani. Fizička sprema je bila vanserijska, ali je na polju košarkaškog razvitka dugo stagnirao. Na šutu je počeo da radi tek nakon što je popio metlu protiv Spursa 2007 godine ali i tada nedovoljno. Često s pravom kritikovani Mike Brown je u posljednjim godinama svog mandata počeo da spušta LeBrona na poziciju krilnog centra ali je uglavnom nailazio na zid, a Jamesu nije padalo na pamet da razvije svoju igru pod košem.
Vlasnik Cavsa Dan Gilbert je gledao Jamesa kao svoje čedo.
Za razliku od Rileya koji ni za živu glavu ne bi dopustio Jamesu da vodi svoju pratnju u timski avion ili bus, LeBronovo društvo je u Cavsima moglo svuda da se kreće i gotovo sve im je bilo dopušteno pa čak i da sjede na timskim sastancima (Mnogi su ovo Lebronovo ponašanje povezivali sa nedostatkom očinske figure u djetinjstvu. James je bio jedino dijete, bez oca ili starijeg brata koji bi rekli kada je dosta. Mama Gloria je imala velikih problema sa alkoholom i drogom. Novca nije bilo. Selili su se 12 puta tako da je LeBron bez obzira na bezgrešnost van terena uvijek pokušavao kroz zabavu da nadoknadi izgubljeno djetinjstvo.)
Danny Ferry za sve godine Jamesovog boravka nije uspio da napravi tim za najveće domete. Uvijek je nedostajala druga ili treća violina. Igrači koji će na pravi način rasteretiti LeBrona tako da su u vjetar otišle neke od njegovih fenomenalnih partija.
Da se podsjetimo još jednom Lebron je Snowa, Pavlovića, Ilgauskasa, Goodena, Marshalla, Gibsona, Varejaoa i Hughesa odveo u NBA finale 2007. Nemoguće je naći lošiji tim koji se dokotrljao do finala. Lebron je godinu kasnije u sedmoj utakmici polufinala istoka u Bostonu Celticsima ukrcao 45 poena. Uzalud.
Protiv Orlanda u finalu istoka 2009 godine je imao nestvarnu seriju (Prvi meč LBJ 49 poena, 6sk, 8ast. Drugi meč 35,5,4 i trojka za pobjedu. treći meč 41, 9, 7 . Četvrti meč 44, 12 i 7. Peti meč 37, 14 i 12 i šesti meč 25 7, 7. Konačan rezultat 4:2 Orlando, jer druga violina Mo Williams nije bio u stanju da pogodi ništa do pete utakmice, jer je startni bek šuter bio Delonte West i jer su igrači sa klupe bili uglavnom penzioneri Ben Wallace, Wally Szczerbiak, Joe Smith ili zvijezda Efesa Tarence Kinsey. Ako neko sretne Danny Ferrya neka ga pozdravi.)
Nakon idile, provoda, gledanja kroz prste, timskih imitacija foto sesija, osmijeha, plesa na klupi sa Danny Greenom i čega sve ne i Lebron je počeo da osjeća pritisak. Kažu da veliki ne može postati veliki ako ne posrne i to žestoko barem jednom u životu. A Lebron je posrnuo. Više puta...i podigao se.
Otišao je preko TV ekrana. Valjda nesvjestan šta radi. Dok ga je Jim Gray pitao koja je njegova odluka, Jamesu se oteo i neki bizarni, pomalo tupavi osmijeh dok je saopštavao da "nosi svoj talenat u South Beach". Jeste donirao milione dolara u humanitarne svrhe od te emisije, jeste zbrinuo finansijski sve svoje drugove iz djetinjstva (Maverick Carter, Rich Paul, Randy Mims su na njegovom platnom spisku još od onog ugovora sa Nikeom za 100 miliona dolara) ali to sada nije bilo važno. Bijes u Clevelandu je bio ogroman, kao da ni Lebron nije bio svjestan težine svoje odluke i bola koji je nanio svojim potezom.
Mržnja širom SAD-a ga je pogodila vrlo brzo, a LeBronov odgovor je bio da repetira obrve i postane negativac. Odluka je sportski gledano bila sve samo ne sebična, ali je način na koji je urađena bio prilično nekorektan.
Magic je igrao u Lakersima. Tamo ga je dočekao Kareem. Tamo je bio Jamal Wilkes. Stigili su James Worthy, Byron Scott i Michael Cooper. Na klupi je sjedio Pat Riley. Bird je imao McHaela, Parisha, Aingea, Dennisa Johnsona, Billa Waltona. Michael Jordan je imao Pippena, Granta, Paxsona, kasnije Rodmana i Kukoča. Na klupi je sjedio Phil Jackson. Toga je James bio itekako svjestan. On u Cavsima nije imao nikoga. Slobodni agenti su birali atraktivnije destinacije, uprava tima za sedam godina nije bila u stanju da dovede legitimno pojačanje.
Lebronov motiv je bio jasan. Trofej i to odmah. Uzeo je manje novca nego što je mogao jer je želio da igra sa kvalitetnim saigračima i osvaja titule. Nije čekao 35-tu godinu da parazitira na nečijoj grbači za trofej. Želio je da bude gospodar svoje sudbine ali to na kraju dana niko od nas nije. Uslijedio je najveći pad u njegovoj karijeri. Dvije sedmice nije izašao iz sobe nakon poraza od Dallasa. Nije se javljao na telefon. Prijatelji su bili zabrinuti. Kritike su pljuštale. Ruganje je bilo otvoreno. Dovođeno je u pitanje njegovo srce i karakter. Filozofirali su apsolutno svi. James je bio nijem. Ubijen u pojam.
Nije lako pratiti LeBrona Jamesa sve ove godine. Njegovi usponi su maestralni. Zapitate se je li moguće igrati tako kompletnu igru i raditi to u takvoj brzini. Kada igra kako zna i može duša vam je puna jer ste svjesni da samo jedan čovjek u košarci danas može to da izvede. Isto tako njegovi sunovrati su epski. Potpuna potonuća koja vas natjeraju da posumnjate u sve što ste vidjeli. Kada Lebron tone primorani ste da mu psujete, da se hvatate za glavu jer njegovi raspadi nisu Kobeovski ili Jordanovski, njegova posrtanja ga ogole do kosti. Vidite strah u njegovim očima, nesigurnost u pokretima. U tome na neki čudan način i jeste njegova draž. Superioran je, a opet običan čovjek.
Svađa koja je možda i usmjerila njegovu karijeru na pravi kolosijek se desila sa jednim od njegovih najboljih drugova Richom Paulom kojeg je LeBron instalirao na mjesto svog menadžera.
Paul koji je sa Lebronom uvijek bio bez dlake na jeziku mu je nakon poraza od Dallasa rekao: " Želio si da budeš nešto što nisi. Igrao si sa puno bijesa. Bog te je odveo od vrhunca do dna kako bi postao skroman, kako bi se pogledao u ogledalo i postao bolji igrač. Iskustvo je najbolji učitelj."
Ove riječi su zvonile u LeBronovoj glavi tokom štrajka. Dok je trčao plažom. Dok je dizao tegove. Dok je vrtio pivote na niskom postu pod budnim okom Hakeema. Dok je ubacivao svoj 800-ti šuti sa poludistance taj dan. Budi skroman, igraj sa osmijeom i napreduj igrački.
Odrastao je pred našim očima. Postao je čovjek. Postao je vođa. Igrao je na svim djelovima terena. Pružao ruku i nakon pobjede i nakon poraza. Kada je bilo teško stisnuo bi zube i uradio sve što je potrebno pa kakav god rezultat bio. Vraćao je svoj tim protiv Pacersa, Bostona i Oklahoma Citya. Konačno postao šampion. Od sada će sve biti lakše, zar ne? Malo sutra...
Koliko je teško podržavati LeBrona Jamesa najbolje pokazuje finale sa Spursima. Opet je prošao put od vrha do dna i nazad. Morao da podsjeća sebe šta može i koliko može. Na kraju kada su svi opet posumnjali, kada je kao i prošle sezone protiv Bostona dovedena njegova karijera u pitanje LeBron je ostao čvrst do kraja. Sedma utakmica je njegovo remek djelo jer je pobjedio sebe. Jer je iskoristio dio svoje igre u koji nikada u važnim trenucima nije imao povjerenja i zadao konačan udarac protivniku. Šut na kojem su pucale neke njegove prethodne sezone je postao glavno oružje u najvažnijoj utakmici karijere i pod najvećim mogućim pritiskom.
"Ne mogu da vodim računa šta drugi misle i govore o meni. Ja sam iz Akrona, iz geta. Ne bih ni trebao da stojim ovdje, to je samo po sebi dovoljno. Svaki put kada uđem u svlačionicu i vidim dres sa svojim prezimenom znam da sam blagoslovljen. Šta god drugi pričali o meni nije bitno. Ja nikakvih briga nemam!"
Ja ih imam dovoljno ali sam ako ništa za sva vremena otklonio jednu sumnju.
Ne znam ko vam je najdraži igrač, ali sada znam ko je najbolji....