Ma danasnji fudbal jednostavno ne trpi nedisciplinu. I ove male ekipe tipa Islanda i Velsa, prvu stvar koju primijetis je fantasticna disciplina. Svako radi svoj dio posla, dobar dogovor, napaljenost i timski duh i sibaj. Za takmicenja turnirskog tipa je to pola uspjeha. Druga polovina je realni kvalitet.
Medjutim, mi smo navikli na zute i crvene kartone, na katastrofalna ispadanja zadnje linije, na pricu sa sudijama, na promasivanje zicera, stihijske napade, bunkerisanje posle vodjstva...i onda se divimo Njemcima i Talijanima. Ljudi samo igraju moderan fudbal, ono sto se trazi i sto prolazi 2016. godine i to je to.
Odavno pricam, fudbalska inteligencija nam je na jako niskom nivou. Koliko god nam je kosarka dobro legla i koliko god tu imali pametnih igraca i vizionara sa loptom, toliko smo za fudbal glupi. Jos fudbal kao igra je definitivno jednostavnija od kosarke, ne zahtijeva preveliko lomatanje mozgom od igraca, ali dzabe, zahtijeva drugaciju sportsku inteligenciju. To je najvise posledica ocajne struke. Vec decenijama sa nasi treneri iz lige petice i dalje broje na prste jedne ruke. Mihailovic,Antic...aj dalje majcin sine.