svaka mu cast,ali realno je totalno zalutao na ovu listu. ne kazem da je nezasluzeno izabran za najboljeg igraca 77 godiste,ne znam ni ko su mu bili konkurenti, sasvim je moguce da je splet okolnosti takav,da stvarno nema velikih igraca tog godista koji jos igraju. ali kad se pogledaju sva imena po godistu,sale je apsolutno zalutao...
pa kako su izabrani Pirlo i Ćavi, tako je izabran i Ilić.kako je osvojio Milan, tako je osvojila i Zvezda.Dakle razlika je samo u zvučnosti.
Međutim, titule su se osvajale u Beogradu, a Džaja je imao sreću da odabere pravi klub sa Partizanom je bio šampion u sezonama 1995/96, 1996/97…“Tada je bilo teže upasti u prvu ekipu Partizana, nego bilo gdje drugo. Tada smo imali 30 pobjeda zaredom, generacija sa Ćirićem, Ćurčićem, Nađom, Batom Mirkovićem, Nišom Saveljić, Viktorom Trenevskim, Damirom Čakarom… je sve redom dobijala po tri gola razlike. Nama su treninzi bili teški kada igramo jedni protiv drugih, a utakmice su nam bile najlakše”, govori Peković koji je jesenju polusezonu 1996/97. proveo u Standardu iz Liježa, ali je taj period obilježila povreda, pa se na proljeće vratio u Beograd…“Kakvu smo generaciju imali, jasno vam je pošto je Ćirić otišao u Barselonu, Kralj u Porto, Tomić u Romu, Bata u Atalantu, Niša u Bordo, Čakar u Šateru, Dejan Vukićević u Sevilju… Da ne nabrajam više”.Glavnu riječ u toj družini Ljubiše Tumbakovića vodili su Crnogorci Džaja, Niša, Dejo, Čakar, Trenevski (nije Crnogorac, ali je igrao za Budućnost)…“Bili smo vezani, sa nama je bio i Kralj koji je iz Tivta, dok je tada bio i Marko Marković koji je imao ogroman talenat. Nikada neću zaboraviti kada smo igrali protiv Rada na Banjici bio je jedan veliki transparent na kome je pisao CK Partizan. To je značilo Crnogorski klub Partizan”.
Najbolji igrač sa kojim si igrao?Saša Đani Ćurčić.
To je jedan svjetli dio istorije Jugoslovenskog fudbala u kom smo mi stariji mogli d auzivamo za razliku od vas mladjih i lijepo se podsjetiti toga.
