jučer očekivano, preko 25 izgubljenih lopti, lošiji dan žderić na golu (zašto je jelčić ušla tek pred sam kraj, pa povezala dvije tri dobre obrane, jedno od gomilu pitanja za cakija), koncentriranije protivnice koje su ozbiljnije ušle u utakmicu, pa su uredno odnijele ponuđeno, bez puno muke i natezanja.
budući da se već nti put susrećemo sa španjolkama, gledam tog duenasa kako smireno i konstruktivno provodi TO, konzultacije s curama na klupi, nije da previše kužim španjolski ali gestikulacija je jasna, čovjek objašnjava sitnice i detalje koje možda igračicama promaknu ili zaborave, ali sve je smireno i u interakciji. kad naš profešur zeme minutu odmora, to je možda odmor za njega, ako ga opušta da se dernja, da im prebroji svima greške od prethodne pauze, da im postavi uobičajenu dozu retoričkih pitanja (jeste vi normalne, jesmo se tako dogovorili, pa jesam vam rekao da.... ), cure spuštenih pogleda odslušaju tiradu, pozdrave se i vrate se na teren, psihički vjerojatno umornije neg što su bile prije, pod još većim stresom i opterećenjem. da bi se kasnije u intervjuima iščuđavao zašto toliko griješe, zašto se lome pod pritiskom. jebemti koliko treba čoeku da skuži da se čim krenu u rezultatski minus, čim protivnice uđu u seriju ove raspadaju, dobrim djelom i zato jer osjećaju enormni pritisak sa klupe, jerbo tamo pimpekoglavi skače, galami i prijeti se.