Ponesto o ex yu medaljama
Ako pogledamo rezultate svih OI na kojima je nastupala Jugoslavija, stvari stoje ovako:
London 1948 - podijeljeno je ukupno 411 medalja. Jugoslavija je osvojila 2 srebra, i to Bjelovarac Ivan Gubijan u bacanju kladiva i nogometna reprezentacija (u kojoj su 13 od 22 igrača bili Hrvati). Ove dvije medalje Jugoslaviju su plasirale na 24. mjesto među 37 osvajača medalja. Najviše medalja osvojio je SAD (84) ispred Švedske, Francuske i Mađarske, dok je SSSR bojkotirao Olimpijadu.
Helsinki 1952-podijeljeno je ukupno 459 medalja. Jugoslavija je osvojila 3 medalje, zlato u veslanju (četverac Duje Bonačić, Velimir Valenta, Mate Trojanović i Petar Šegvić) te srebra u vaterpolu (9 od 11 Hrvati) i nogometu (9 od 18 Hrvati). S tri osvojene medalje Jugoslavija je završila na 21. od 43. mjesta. Najviše medalja osvojio je SAD (76), ispred SSSR-a, Mađarske i Švedske.
Melbourne 1956 - podijeljeno je ukupno 469 medalja. Jugoslavija je osvojila 3 srebra, i to Slavko Mihalić, maratonac iz Kutine, nogometna (4 od 14 Hrvati) i vaterpolo (7 od 8 Hrvati) reprezentacija. S 3 osvojene medalje, Jugoslavija je bila 26. od 38 zemalja koje su osvajale medalje. Najviše medalja osvojio je SSSR (9
ispred SAD-a, Australije i Mađarske.
Rim 1960 - podijeljeno je ukupno 461 medalja. Jugoslavija je osvojila 2 medalje, zlato u nogometu (6 od 16 Hrvati) i srebro Beograđanina Branislava Martinovića u hrvanju grčko-rimskim stilom. S 2 osvojene medalje, Jugoslavija je bila 18. od 44 zemlje koje su osvajale medalje. Najviše medalja je opet osvojio SSSR (103) ispred SAD-a, Italije i Ujedinjene Njemačke.
Tokyo 1964 - podijeljene su ukupno 504 medalje. Jugoslavija je osvojila ovaj put čak 5 medalja. Legendarni Slovenac Miroslav Cerar osvojio je zlato na konju s hvataljkama i broncu u preči. Zlato je otišlo i u Bačku Topolu, osvojio ga je Branislav Simić u hrvanju grčko-rimskim stilom (srednja težinska kategorija), a u istom sportu, ali u pero-lakoj kategoriji brončanu medalju je osvojio Branislav Martinović. Srebro je pripalo vaterpolistima (7 od 11 Hrvati). S 5 osvojenih medalja Jugoslavija je završila 19. među 41 zemljom osvajačem medalja. Prvi je bio SAD sa 90 medalja, ispred SSSR-a, domaćina Japana i Ujedinjene Njemačke.
Mexico City 1968 - podijeljeno je ukupno 527 medalja. Jugoslavija je osvojila 8 medalja. Zlatne medalje osvojili su Splićanka Đurđa Bjedov na 100 metara prsno, spomenuti Cerar u konju s hvataljkama i vaterpolo reprezentacija (7 od 13 Hrvata). Đurđa Bjedov je osvojila i srebro na 200 m prsno, a uz nju su srebrnu kolajnu u domovinu ponijeli i hrvač Stevan Horvat iz Svetozara Miletića te košarkaši (3 od 11 Hrvati). Brončane medalje osvojili su boksač Zvonimir Vujin iz Zrenjanina te Branislav Simić u hrvanju. S 8 osvojenih medalja Jugoslavija je završila 16. među 44 zemlje osvajačice medalja. Prvi je bio SAD sa 107 medalja, ispred SSSR-a, Japana i Mađarske.
Munchen 1972 - podijeljeno je ukupno 600 medalja. Jugoslavija je osvojila 5 medalja. Zlato su osvojili Mate Parlov u boksu i rukometna reprezentacija (6 od 13 Hrvati). Srebrni je bio hrvač Josip Čorak, dok su bronce osvojili boksač Zvonimir Vujin i Petrinjac Milovan Nenadić u hrvanju. S 5 osvojenih medalja Jugoslavija je završila 20. među 48 zemalja osvajača medalja. Prvi je bio SSSR sa 99 medalja, ispred SAD-a, Istočne i Zapadne Njemačke.
Montreal 1976 - podijeljeno je ukupno 613 medalja. Jugoslavija je osvojila 8 medalja. Zlata su osvajali Matija Ljubek iz slavonskog gradića Belišće u kanuu jednokleku na 1000 m te Momir Petković iz Subotice u hrvanju grčko rimskim stilom. Srebra su osvajali somborski Hrvat Ivan Frgić u hrvanju grčko rimskim stilom i boksač Tadija Kačar iz Jajca te košarkaška reprezentacija (5 od 12 Hrvati). Bronce su osvojili Ljubek u kanuu jednokleku na 500 m, Makedonac Ace Rusevski u boksu i Zemunac Slavko Obadov u džudu. S 5 osvojenih medalja Jugoslavija je završila 16. među 41 zemaljom osvajačem medalja. Prvi je bio SSSR sa 125 medalja, ispred Istočne Njemačke, SAD-a i Zapadne Njemačke.
Moskva 1980 - Ova Olimpijada prvi put je donijela ozbiljnije uplitanje politike u olimpijski pokret. Amerikanci i Zapadni Nijemci su bojkotirali, zbog invazije SSSR-a na Afganistan, dok su ostale zapadne zemlje, poput Velike Britanije i Francuske, nastupale pod zastavom Međunarodnog olimpijskog odbora. Ukupno je podijeljena 631 medalja. Jugoslavija je osvojila 9 medalja. Zlata su osvojili Slobodan Kačar u boksu (brat Tadije koji je srebro osvojio 4 godine ranije) i košarkaši (6 od 12 Hrvati). Srebro su osvojili novosadsko-zrenjaninski dvojac Zoran Pančić i Milorad Stanulov u veslanju, rukometašice (4 od 14 Hrvatice) i vaterpolisti (6 od 11 Hrvati). Brončani su bili Drvarac Radomir Kovačević u džudu, makedonski Albanac Šaban Sejdi u hrvanju, Zlatko Celent, Duško Mrduljaš i Josip Reić, veslači splitskog Gusara u dvojcu s kormilarem te košarkašice (2 od 12 Hrvatice). S 9 osvojenih medalja Jugoslavija je završila 14. među 36 zemalja osvajača medalja. Prvi je bio SSSR sa 195 medalja, ispred Istočne Njemačke, Bugarske i Kube.
Los Angeles 1984 - Istočni blok je uzvratio bojkotom igara u SAD-u. Iznimke su bile Jugoslavija, Kina i Rumunjska, kojoj se sudjelovanje isplatilo jer je sa 53 medalje, od čega 20 zlata, bila druga po broju osvojenih medalja. Ukupno je podijeljeno 688 medalja, od čega je Jugoslavija osvojila 18, 7 zlatnih, 4 srebrne i 7 brončanih. Zlato su osvajali boksač iz Banja Luke Anton Josipović, hrvači Vlado Lisjak iz Petrinje i makedonski Albanac Šaban Trstena, dvojac u kanuu na 500 m Matija Ljubek i Zemunac Mirko Nišović, ženska (3 od 12 Hrvatice) i muška (3 od 14 Hrvati) rukometna reprezentacija te vaterpolo reprezentacija (8 od 13 Hrvati). Srebra su osvajali hrvač Refik Memišević iz Bačkog Novog Sela, kanuist Milan Janić iz Bačke Palanke, dvojac u kanuu na 1000 m Ljubek-Nišović te boksač iz Kumanova Redžep Redžepovski. Brončane medalje osvajali su hrvač Jozef Tertei iz Sente, veslački dvojac Pančić-Stanulov, boksač iz Kragujevca Mirko Puzović, kolega mu iz Prištine Aziz Salihu, Šaban Sejdi u hrvanju te košarkaška (5 od 12 Hrvati) i nogometna (4 od 17 Hrvati) reprezentacija. S 18 osvojenih medalja Jugoslavija je završila 9. među 47 zemalja osvajača medalja. Prvi je bio SAD sa 174 medalje, ispred Rumunjske, Zapadne Njemačke i Kine.
Seoul 1988 - To su bile zadnje Igre na kojima se natjecala bivša nam država. Bile su to ujedno i zadnje igre za Sovjetski Savez i Istočnu Njemačku. Kao da su predosjetile kraj, ove dvije države su poharale igre. Ukupno je podijeljeno 739 medalja. Jugoslavija je osvojila njih 12, od čega 3 zlata, 4 srebra i 5 bronci. Zlato su osvajali srpski streljači Goran Maksimović (zračna puška) i Jasna Šekarić (zračni pištolj) te vaterpolo reprezentacija (8 od 13 Hrvati). Srebro su osvojili hrvač Šaban Trstena, stolnoteniski par Ilia Lupulescu i Zoran Primorac, ženska (3 od 12 Hrvatice) i muška (7 od 12 Hrvati) košarkaška reprezentacija. Brončani su bili boksač Damir Škaro, veslački dvojac iz Slovenije Sadik Mujkić i Bojan Prešern, Jasna Šekarić u streljaštvu (sportski pištolj), ženski stolnoteniski par Gordana Perkučin i Jasna Fazlić te rukometna reprezentacija (5 od 15 Hrvati, još 2 nam se kasnije priključila). S 12 osvojenih medalja Jugoslavija je završila 16. među 52 zemalje osvajačice medalja. Prvi je bio SSSR sa 132 medalje, ispred Istočne Njemačke, SAD-a i domaćina Južne Koreje.
Ukupno je osvojeno 75 medalja. Od toga 23 zlatne, 27 srebrnih i 25 brončanih.
Po sportovima:
Hrvanje: 4 zlata, 6 srebra i 6 bronci
Vaterpolo: 3 zlata, 4 srebra
Boks: 3 zlata, 2 srebra i 6 bronci
Rukomet: 3 zlata i 1 srebro
Kanu: 2 zlata, 2 srebra i bronca
Gimnastika: 2 zlata i bronca
Streljaštvo: 2 zlata i bronca
Košarka: 1 zlato, 4 srebra i 2 bronce
Nogomet: 1 zlato, 3 srebra i bronca
Veslanje: 1 zlato, 1 srebro i 3 bronce
Plivanje: 1 zlato i 1 srebro
Atletika: 2 srebra
Stolni tenis: srebro i bronca
Džudo: 2 bronce
Najuspješnije je dakle hrvanje, u kojem su bivši Jugosloveni u periodu od 1960. pa do kraja, 1988. , osvojili medalju na svakoj Olimpijadi (u Los Angelesu čak 5). Impresivan je i niz nogometaša koji su od 1948. do 1960. igrali 4 uzastopna finala, dok su vaterpolisti od 1948. do 1988. bez medalje ostali samo 2 puta u 11 pokušaja.
