ja sam već u februaru digao ruke od ovog rostera, a finalne serije ne doživljam kao košarku još od onih skandala iz 2018 i Bokan - Čović pogleda na košarku.
Iz svega ovoga, mogu samo da izvučem jednu stvar koja može biti pouka, nevezano za ovaj tim i za košarku kao sport uopšte. Znate onu frazu, kada se trener pita zašto se dere na jednog igrača, a on ti lepo objasni, pa derem se na njega zato što mi je stalo do njega, loše bi bilo da se ne derem i da sam ravnodušan, to bi značilo da ne računam na njega.
Želim javno, i retroaktivno, a i za ubuduće, da poručim svakom treneru koji koristi tu frazu da mi se napase kurca. Kako su našli zgodnu poštapalicu kojom će da objasne svoju iskompleksirnost i bildovanje ega.
Uz sve taktičke zavrzlame, Željku je ovu sezonu uništila ta psihička nestabilnost, sa kojom je izgubio svlačionicu. Mogu misliti kako je vrhunski kad Panter promaši 10 šuteva, izgubi 4 lopte i 6 puta bude probijen 1 na 1 na utakmici, i izađe iz igre uz high 5, good game, my man... A Avranović uđe sredinom druge četvrtine, baci pas u aut i dođe na porciju divljanja u lice. Ali on je zen, on sigurno zna u tom trenutku da njemu Željko radi uslugu, da veruje u njega i da je to zapravo dobro.
Ja mislim da je to kancer za svlačionicu, i to se vidi.
Meni je to jedno od većih razočarenja u životu, da se Željko, kao iskusan trener sveo na ulogu ocvalog matorca.
To što je KK Partizan postao kopija Zvezde, što sipa pare u prazno nemilice i štancuje igrače bez ikakvih kriterijuma, to sam nekako i progutao kao žabu krastaču, znajući da tu konce vuče SNS kadar, ali Željkovo svođenje na ovu ulogu je mnogo veće poniženje, to sam i lično doživeo.