Zaboravilo se vređanje trenera koji je mnogo medalja doneo Srbiji, kako beše ona ogavna pesma posvećena sa tribine tužne za Svetislava Pešića i to u doba kad zloglasni Čović nije bio u KKCZ. Dobar vam je taj fazon da se pravite naivni i da brzo zaboravljate sranja sa vaše strane. Neću da pominjem kako pobedu slavi na primer Nedović i Dobrić a kako Anđušić i lesor, ili kako Teodosić, Miterović, Lazić kad pobede i kad izgube pozdrave i isprate protivnika a ne jure da se tuku i udaraji sa leđa kao Pavlović,Murić i lesor na primer.