NBA 2012/2013

[ramkens]

Upravo to, kada bi um i tegniku lebrona ubacili u prosečnog košarkaša, on bi igrao negde u evropi (Belgiji, Ukrajini) u najboljem slučaju. A kada bi nekom prosečnom košarkašu obezbedili takve fizičke predispozicije, pa da bi mu bio kraj.

Čovek nema stila, već sve na ho-ruk... Mada bi i neki drugi prosečni košarkaš osvajao titule da oko sebe ima dva all star startera kao što su bili Boš i Vejd kada je formirana ova ekipa. Pa zatim i najboljeg šutera svih vremena Reja, pa šutera poput Milera, jednog od najboljih odbranbenih igrača poput Batijea, životinju Andersona i sasvim solidnog pleja kakav je Čalmers.

I Robert Ori je osvojio sedam NBA titula sa slabijim timovima od tog, pa ga to ne čini najboljim niti najvećim igračem svih vremena.

[VolimPFC]

Kakve gluposti pisete obojica... elementarno nepoznavanje kosarke, a mislim i da zaista dugo niste pogledali neku NBA utakmicu...






da krenemo redom...


@Faul


pa cekaj, jel ga to sto je "supercovjek" cini manje vrijednim kao kosarkasa? Hocemo li da omalovazimo jednog Dzordana onda zbog tih fizickih predispozicija? prije toga jednog Dzulijusa Irvinga koji je radio nevjerovatne poteze ispod kosa(sto je kasnije "usavrsio" Dzordan) zahvaljujuci svom "hang-timeu" koji su mu omogucavale fizicke predispozicije...




@ramkens


kakve ti samo "minijature" padaju na pamet... 
Covjek koji je ubjedljivo najbolji igrac danasnjice, koji je svoju igru usavrsio u bukvalno svakom segmentu... pored onoga sto je uvijek imao i sto su mu atletske sposobnosti dozvoljavale da savrseno radi(prodor i igra u tranziciji) , tu je ledjna tehnika i post-up igra, nevjerovatan osjecaj za asistencije i vizija polozaja saigraca u svakom trenutku(LeBron je bio treci "plejmejker" regularne sezone, odmah iza Pola i Parkera), skok-sut, igra u odbrani, i ono sto mu se godinama zamheralo, igra u "clutch" momentima... covjek bukvalno moze da igra sve pozicije, od 1 do 5...




Covjek je neprikosnoveni lider ovog tima Majamija(iako je Majami "Vejdov klub" , i tvrdnja da bi uzeli titulu da je bilo koji prosjecan igrac bio u timu umjesto Dzejmsa, je jos jedna tvoja bravura... 
Posto vidim da si slabije ispratio ovogodisnji plej-of, da te podjetim da je Vejd citav plej-of imao kastrofalne probleme sa koljenima(sto se posebno vidjelo u seriji sa Indijanom), dakle bio je na nekih 50% svojih mogucnosti citav plejof...
Bos... jeli ti zapalo za oko da je taj covjek postigao ravno 0 poena za 28 minuta u sedmoj utakmici? Ali ne, mora da je on donio titulu...



Znas li da "zivotinja" Andersen npr nije mogao da se izbori za ugovor prije nego je dosao u Majami koji ga je potpisao u nedostatku kvalitetnijeg izbora na petici? Sta mislis posle cijih asistencija on dolazi do preko 90% svojih poena?
Sta mislis ko asistira za preko 80% pogodaka spoljne linije Majamija?
Ne primjecujes koliko Dzejms otvara prostora saigracima, kako u reketu, tako i spolja?

Covjek je u jednom Klivlendu, bukvalno sam napravio pitu od govana, od gomile ispodprosjecnih i prosjecnih igraca napravio je tim koji jurisa na titulu... Imao je 60 pobjeda sa njima u regularnoj sezoni, to je samo 6 manje nego Majami ove godine? Ko je za to zasluzan, mozda litvanski drvosjeca Zidrunas ILgauskas?
od jednog nista vise nego prosjecnog pleja Moa Vilijamsa je napravio All-star igraca...


 "Zen Master" koji je trenirao i Kobija i Dzordana je rekao da je LeBron, mozda u ovom trenutku ne bolji, ali kompletniji igrac od obojice...

A povlacenje paralele izmedju Orija i LeBrona je slag na tortu... i dalje pokusavam da ukapiram i da provalim tu "zicu", al ne ide... ok, uzmimo da sam glup...



I na kraju, sve to zahvaljujuci fizickim predispozicijama...  


Kakvo krajnje povrsno shvatanje kosarkaske igre...

[ramkens]

Nije najbolji igrač današnjice, bolji igrač je i jedan Dankan sa 37 godina, pa čak je i bolje odigrao ovo finale...


A i Rodman je objasnio par stvari:

http://sports.yahoo.com/blogs/nba-ball-dont-lie/dennis-rodman-says-lebron-james-average-90s-001217064.html
 

[VolimPFC]

I jos nesto da dodam... Kad vec pominjes "super Majami" sa Vejdom, Bosom, Alenom i kompanijom...








ajmo onda da pomenemo Cikago '91 pa da omalovazimo ono sto je napravio Dzordan... 
tu je bio Skoti Pipen, "Hall of famer", jedan od najboljih defanzivaca u ligi svih vremena...
fenomenalni suteri Pakson i Hodzs, posebno ovaj prvi koji se istakao nekim "clutch" trojkama... sjajan "sesti igrac" Bi Dzej Armstrong, koji je imao dvicifren ucinak ulazeci sa klupe...
Odlicni veteran Kertrajt i sjajni defanzivac Horas Grent na centarskim pozicijama...
I mozda najveci trener svih vremena, "Zen master"...




Da ne pominjem kasnije kada se toj ekipi pridruzio i mozda najbolji skakac i defanzivac NBA lige svih vremena, Denis Rodman...






poenta svega je, da je Cikago 90-tih bio daleko jaca(pogotovo defanzivno) ekipa od ovogodisnjeg Majamija...







p.s u redu, bice da je tako... a ovu titulu je vjerovatno osvojio Dzuvon Hauard...

[ramkens]

... A tek poređenje sa MJ-om, pa i Kobe-om, smejurija... Kao da mi neko kaže da je Dragan Milosalvjević igrač u rangi Dražena i Bodiroge zato što ga ima bolje fizikalije i igra bolju odbranu od njih. Jerbo je i on MVP naše lige bio...

[VolimPFC]

... A tek poređenje sa MJ-om, pa i Kobe-om, smejurija... Kao da mi neko kaže da je Dragan Milosalvjević igrač u rangi Dražena i Bodiroge zato što ga ima bolje fizikalije i igra bolju odbranu od njih. Jerbo je i on MVP naše lige bio...

osjecaj za asistencije, sposobnost da saigrace napravi boljima, ledjna tehnika, univerzalnost u igri... od ovog drugog bolja igra u kljucnim utakmicama(utakmice broj 7 u plejofu, poeni 34-23, procenti iz igre 47-38 za Dzejmsa)...


ali dobro, najlakse je navesti samo dio koji ti odgovara...






moram sad na spavanje, tesko da ce neko drugi  umjesto mene  ustajati u 6 na posao... 

[ramkens]

Jak mi osećaj za asistencije kada se 150 kila mišića zaleti u reket koje moraš utrojiti, tako da u svakom trenutku ima 3 slobodna igrača...

[VolimPFC]

Majami ce trejdovati Krisa Bosa... 






daj to za Vucevica odmah...

[VolimPFC]

Lebron - jednostavno najbolji

[/size]


... ja se sa zadovoljstvom posipam pepelom, a prethodna kolumna je na kraju poslužila kao dobar primjer razbijanja peha...

Foto: AP

Ovo je trebala da bude originalna kolumna o Lebronu nakon njegove antologijske sezone.

Međutim nakon Jamesovog saplitanja u prve tri utakmice finala Miami je došao u situaciju da bez titule završi kampanju u kojoj su ostvarili 66 pobjeda, od čega 27 uzastopnih i izgledali uglavnom nepobjedivo. Lebron se sabrao i odigrao doktorski sedmu utakmicu, ja se sa zadovoljstvom posipam pepelom, a prethodna kolumna je na kraju poslužila kao dobar primjer razbijanja peha...

Često sam razgovarao sa jednim Amerikancem iz Akrona. Obišao je čitav svijet, radio je uglavnom na trusnim područjima što je mene kao starog dobrog pripadnika ex-Yu škole špijunaže preko taraba navelo da pomislim da je - špijun.

Stalno sam tovario tu priču..."Kakav je osjećaj raditi za CIA-u?", "Koliko si diskova i dokumenta iskopirao do sada?", "kako ide postavljanje prislušnih uređaja?".

Njegov odgovor je uglavnom bio "Šta bi bilo koji špijun koji drži do sebe mogao da sazna u razgovoru s tobom? Koliko su puta sudije oštetile Utah u finalima sa Chicagom?" i tako ukrug. Izgledao je kao Richard Schiff iz serije West Wing. Do besvijesti smo tupili o LeBronu Jamesu i gumama. Naime do pojave jedinog sina Glorie James, Akron je bio poznat kao svjetska prijestolnica guma. Sve ili gotovo sve najveće fabrike guma su tamo imale svoja postrojenja, novca je bilo, radna mjesta su bila dostupna većini.

Raspad sistema je krenuo od 1990 godine. Odseljavanja velikog broja porodica, neimaština ne samo u Akronu nego i u obližnjem Clevelandu gdje se u posljednjih 10 godina odselilo gotovo 80 hiljada ljudi.

Cleveland je grad dobrih ljudi, grad koji izgleda tužno, ali u njemu žive zaista dobri ljudi. Gdje god da se okreneš neko će da ti pritekne u pomoć ili te uputi na pravu adresu. Sport se izuzetno cijeni, ali trofeja nema. Iz Clevelanda kvalitetni sportisti uglavnom odlaze.

Cleveland Indiansi su sredinom 90-tih imali strašne timove u baseballu i nisu uspjeli da osvoje trofej. Ekipa se raspala a po oprobanom scenariju nosioci igre su potražili bolje ugovore i svjetla velike scene u Bostonu, New Yorku i Los Angelesu. U NFL-u Brownsi su već dugo vremena možda i najlošija franšiza u najpopularnijem američkom sportu.

Sportsku nadu stanovnicima Clevelanda pružio je LeBron James. Cavsi su i prije LeBrona imali dobre timove koje su predvodili Mark Price i Brad Daugherty ali preko Jordanovih Bullsa kao i svi igrači iz te generacije jednostavno nisu mogli. Pojava LeBrona je pak dala Cavsima jednog od najtalentovanijih igrača u istoriji lige koji je pride bio domaći dečko. Takvo nešto se ne dešava često, posebno ne gradu kakav je Cleveland.

Gledao sam njegove dvije utakmice u srednjoj školi i jasno je bilo da je LeBron neviđeni atleta. Nešto što gledate jednom u životu. Poplava naslovnih stranica je krenula. Slam, Sports Illustrated, ESPN the magazine. Svi relevantni sportski časopisi su donosili priče o čudu od djeteta i budućem sigurnom prvom izboru drafta. Kritičare je imao već tada. Svemoćni Charley Rosen je na osnovu jednog gledanja Lebrona utvrdio da on nikada u NBA neće prebaciti 15 poena po utakmici. Nije ni slutio koliko nije bio u pravu, ubrzo mu se ESPN zahvalio na saradnji.

Prilika da prvi put gledamo Lebrona uživo se ukazala već nakon njegove rookie sezone. Američka reprezentacija u okviru priprema za OI 2004 godine je gostovala u Beogradu. Slupali smo auto par dana prije puta tako da smo do Beograda i nazad na kraju išli taksijem. Taksista nas je uredno čekao pred Arenom dok smo gledali tekmu(Naš taksista je u povratku izbriljirao sa moljakanjem policije da nam ne pišu kazne. Takva moć ubjeđivanja bi mu donijela izlazak sa Evom Mendes, kako da obični policajac ostane imun.)

Stvar koju i danas pamtim sa te utakmice jeste sposobnost Jamesa da jednim potezom promjeni tok meča. Bilo to zakucavanje, blokada ili asistencija Lebron vas barem jednom tokom bilo koje tekme natjera da kažete "Ovo je nemoguće!". Vrhunski NBA atleta teren dužine 29 metara pokrije u 12-13 ili 14 koraka. LeBronu je od čeone linije do čeone linije potrebno samo devet.

Jedini je u ligi koji može to da izvede. Kada ga gledate kako juriša po terenu uvijek zaboravite da ima 125 kilograma jer Jamesa u trku s loptom ne hvatate ni lasom.

Pregled igre?

To je nešto što je natjeralo mnoge da ga uporede sa kombinacijom Magica i Michaela. Pregled igre koji čini da šuter svaki put dobije loptu tačno u ruke. Pregled igre koji čini da Bobbie Gibson postane play-off zvijezda makar na jednu noć kao protiv Pistonsa 2007 godine(Petorka Hughes, Pavlović, James, Gooden i Ilgauskas je vjerovatno najlošija petorka koja je igrala jedno NBA finale ikada).

Foto: AP

Ono što je bila realna zamjerka na prvu fazu LeBronove karijere jeste previše izlazaka premalo individualnog napretka. James je tokom svih godina odrađivao krvav posao u teretani. Fizička sprema je bila vanserijska, ali je na polju košarkaškog razvitka dugo stagnirao. Na šutu je počeo da radi tek nakon što je popio metlu protiv Spursa 2007 godine ali i tada nedovoljno. Često s pravom kritikovani Mike Brown je u posljednjim godinama svog mandata počeo da spušta LeBrona na poziciju krilnog centra ali je uglavnom nailazio na zid, a Jamesu nije padalo na pamet da razvije svoju igru pod košem.
Vlasnik Cavsa Dan Gilbert je gledao Jamesa kao svoje čedo.

Za razliku od Rileya koji ni za živu glavu ne bi dopustio Jamesu da vodi svoju pratnju u timski avion ili bus, LeBronovo društvo je u Cavsima moglo svuda da se kreće i gotovo sve im je bilo dopušteno pa čak i da sjede na timskim sastancima (Mnogi su ovo Lebronovo ponašanje povezivali sa nedostatkom očinske figure u djetinjstvu. James je bio jedino dijete, bez oca ili starijeg brata koji bi rekli kada je dosta. Mama Gloria je imala velikih problema sa alkoholom i drogom. Novca nije bilo. Selili su se 12 puta tako da je LeBron bez obzira na bezgrešnost van terena uvijek pokušavao kroz zabavu da nadoknadi izgubljeno djetinjstvo.)

Danny Ferry za sve godine Jamesovog boravka nije uspio da napravi tim za najveće domete. Uvijek je nedostajala druga ili treća violina. Igrači koji će na pravi način rasteretiti LeBrona tako da su u vjetar otišle neke od njegovih fenomenalnih partija.
Da se podsjetimo još jednom Lebron je Snowa, Pavlovića, Ilgauskasa, Goodena, Marshalla, Gibsona, Varejaoa i Hughesa odveo u NBA finale 2007. Nemoguće je naći lošiji tim koji se dokotrljao do finala. Lebron je godinu kasnije u sedmoj utakmici polufinala istoka u Bostonu Celticsima ukrcao 45 poena. Uzalud.

Protiv Orlanda u finalu istoka 2009 godine je imao nestvarnu seriju (Prvi meč LBJ 49 poena, 6sk, 8ast. Drugi meč 35,5,4 i trojka za pobjedu. treći meč 41, 9, 7 . Četvrti meč 44, 12 i 7. Peti meč 37, 14 i 12 i šesti meč 25 7, 7. Konačan rezultat 4:2 Orlando, jer druga violina Mo Williams nije bio u stanju da pogodi ništa do pete utakmice, jer je startni bek šuter bio Delonte West i jer su igrači sa klupe bili uglavnom penzioneri Ben Wallace, Wally Szczerbiak, Joe Smith ili zvijezda Efesa Tarence Kinsey. Ako neko sretne Danny Ferrya neka ga pozdravi.)

Nakon idile, provoda, gledanja kroz prste, timskih imitacija foto sesija, osmijeha, plesa na klupi sa Danny Greenom i čega sve ne i Lebron je počeo da osjeća pritisak. Kažu da veliki ne može postati veliki ako ne posrne i to žestoko barem jednom u životu. A Lebron je posrnuo. Više puta...i podigao se.

Otišao je preko TV ekrana. Valjda nesvjestan šta radi. Dok ga je Jim Gray pitao koja je njegova odluka, Jamesu se oteo i neki bizarni, pomalo tupavi osmijeh dok je saopštavao da "nosi svoj talenat u South Beach". Jeste donirao milione dolara u humanitarne svrhe od te emisije, jeste zbrinuo finansijski sve svoje drugove iz djetinjstva (Maverick Carter, Rich Paul, Randy Mims su na njegovom platnom spisku još od onog ugovora sa Nikeom za 100 miliona dolara) ali to sada nije bilo važno. Bijes u Clevelandu je bio ogroman, kao da ni Lebron nije bio svjestan težine svoje odluke i bola koji je nanio svojim potezom.
Mržnja širom SAD-a ga je pogodila vrlo brzo, a LeBronov odgovor je bio da repetira obrve i postane negativac. Odluka je sportski gledano bila sve samo ne sebična, ali je način na koji je urađena bio prilično nekorektan.

Magic je igrao u Lakersima. Tamo ga je dočekao Kareem. Tamo je bio Jamal Wilkes. Stigili su James Worthy, Byron Scott i Michael Cooper. Na klupi je sjedio Pat Riley. Bird je imao McHaela, Parisha, Aingea, Dennisa Johnsona, Billa Waltona. Michael Jordan je imao Pippena, Granta, Paxsona, kasnije Rodmana i Kukoča. Na klupi je sjedio Phil Jackson. Toga je James bio itekako svjestan. On u Cavsima nije imao nikoga. Slobodni agenti su birali atraktivnije destinacije, uprava tima za sedam godina nije bila u stanju da dovede legitimno pojačanje.

Lebronov motiv je bio jasan. Trofej i to odmah. Uzeo je manje novca nego što je mogao jer je želio da igra sa kvalitetnim saigračima i osvaja titule. Nije čekao 35-tu godinu da parazitira na nečijoj grbači za trofej. Želio je da bude gospodar svoje sudbine ali to na kraju dana niko od nas nije. Uslijedio je najveći pad u njegovoj karijeri. Dvije sedmice nije izašao iz sobe nakon poraza od Dallasa. Nije se javljao na telefon. Prijatelji su bili zabrinuti. Kritike su pljuštale. Ruganje je bilo otvoreno. Dovođeno je u pitanje njegovo srce i karakter. Filozofirali su apsolutno svi. James je bio nijem. Ubijen u pojam.

Nije lako pratiti LeBrona Jamesa sve ove godine. Njegovi usponi su maestralni. Zapitate se je li moguće igrati tako kompletnu igru i raditi to u takvoj brzini. Kada igra kako zna i može duša vam je puna jer ste svjesni da samo jedan čovjek u košarci danas može to da izvede. Isto tako njegovi sunovrati su epski. Potpuna potonuća koja vas natjeraju da posumnjate u sve što ste vidjeli. Kada Lebron tone primorani ste da mu psujete, da se hvatate za glavu jer njegovi raspadi nisu Kobeovski ili Jordanovski, njegova posrtanja ga ogole do kosti. Vidite strah u njegovim očima, nesigurnost u pokretima. U tome na neki čudan način i jeste njegova draž. Superioran je, a opet običan čovjek.

Svađa koja je možda i usmjerila njegovu karijeru na pravi kolosijek se desila sa jednim od njegovih najboljih drugova Richom Paulom kojeg je LeBron instalirao na mjesto svog menadžera.

Paul koji je sa Lebronom uvijek bio bez dlake na jeziku mu je nakon poraza od Dallasa rekao: " Želio si da budeš nešto što nisi. Igrao si sa puno bijesa. Bog te je odveo od vrhunca do dna kako bi postao skroman, kako bi se pogledao u ogledalo i postao bolji igrač. Iskustvo je najbolji učitelj."

Ove riječi su zvonile u LeBronovoj glavi tokom štrajka. Dok je trčao plažom. Dok je dizao tegove. Dok je vrtio pivote na niskom postu pod budnim okom Hakeema. Dok je ubacivao svoj 800-ti šuti sa poludistance taj dan. Budi skroman, igraj sa osmijeom i napreduj igrački.

Odrastao je pred našim očima. Postao je čovjek. Postao je vođa. Igrao je na svim djelovima terena. Pružao ruku i nakon pobjede i nakon poraza. Kada je bilo teško stisnuo bi zube i uradio sve što je potrebno pa kakav god rezultat bio. Vraćao je svoj tim protiv Pacersa, Bostona i Oklahoma Citya. Konačno postao šampion. Od sada će sve biti lakše, zar ne? Malo sutra...

Koliko je teško podržavati LeBrona Jamesa najbolje pokazuje finale sa Spursima. Opet je prošao put od vrha do dna i nazad. Morao da podsjeća sebe šta može i koliko može. Na kraju kada su svi opet posumnjali, kada je kao i prošle sezone protiv Bostona dovedena njegova karijera u pitanje LeBron je ostao čvrst do kraja. Sedma utakmica je njegovo remek djelo jer je pobjedio sebe. Jer je iskoristio dio svoje igre u koji nikada u važnim trenucima nije imao povjerenja i zadao konačan udarac protivniku. Šut na kojem su pucale neke njegove prethodne sezone je postao glavno oružje u najvažnijoj utakmici karijere i pod najvećim mogućim pritiskom.

"Ne mogu da vodim računa šta drugi misle i govore o meni. Ja sam iz Akrona, iz geta. Ne bih ni trebao da stojim ovdje, to je samo po sebi dovoljno. Svaki put kada uđem u svlačionicu i vidim dres sa svojim prezimenom znam da sam blagoslovljen. Šta god drugi pričali o meni nije bitno. Ja nikakvih briga nemam!"

Ja ih imam dovoljno ali sam ako ništa za sva vremena otklonio jednu sumnju.

Ne znam ko vam je najdraži igrač, ali sada znam ko je najbolji....

Edin Avdic 

[VolimPFC]

Majami ce pokusati da dovede Pekovica! 

[Tufi]

Onda nema stvarno svrhe igrati siguran sam da bi im bio korisniji od Bosa 

[ladja]

Nedović izabran u prvom krugu kao 30 pik....od strane Finiksa pa su ga prebacili u Golden Stejt....

[VolimPFC]

Sinoc je obavljen i jedan veliki trejd... u Bruklin su se preselili Garnet, Pirs i Dzejson Teri, a u Boston su presli Hamfriz, Valas, Bogans, Sengelia i draft pikovi...






Vilijams, Teri(Bruks), Pirs, Garnet, Lopez...


fino bi to moglo da izgleda...

[ramkens]

Bruklin se očito sprema da očisti plate posle naredne sezone kada pošalje ove u penziju.

[VolimPFC]

Zaboravio sam i Dzonsona...




Petorka Vilijams, Dzonson, Pirs, Garnet i Lopez ima 82 miliona ukupno...






Da, masu timova se sprema za LeBrona... mada je moje misljenje da ce on ostati u Majamiju...