Upravo to.
Jedan od mozda najbitnijih problema je bas taj sto ljudi ne reaguju dok god ga nesto:
- direktno ne ugrozava
- dok bas ono nije dogorelo do noktiju
- dok god mu je bolje nego komsiji/kolegi/prijatelju
- dok god jasno ne vidi posledice
- dok god se javno ne objavi da je nesto lose i pogresno
itd.
Ta percepcija dobrog i loseg,ispravnog i neispravnog je potpuno iskrivljena. Moze da krade firmu u kojoj radi ako ona dobro posluje? Moze da vozi auto bez kocnica ako je pazljiv i nikog ne ubije? Moze da bude na vlasti ako nije rat i ne gladuje se? Moze da vodi fudbalski savez ako reprezentacija/klub ostvari taj i taj uspjeh,bez obzira na ostatak vodjenja?
Jasno je sta je realnost i koliko covjek treba biti svjestan vremena i situacije u kojima se nalazi. Medjutim, to nas ne opravdava da teznje normalnom i ciljeve koji su ispravni zaboravimo, gurnemo u stranu ili se pravimo blesavi i ne pominjemo ih. Ja sam svjestan da ne valja i da su mi mogucnosti da to promijenim mizerne, ali je moja ljudska obaveza da to ne prihvatim za normalno, da se pobunim bar stavom. Ko ima problem sa ovom recenicom, mislim da ima problem i sa svojom ulogom na ovoj planeti.
