Elem, zatvorismo jos jednu tekmu, ovaj put protiv Cuke. Ako nista drugo, barem nismo morali da gledamo Ruiza, Sikimica i Lukovica. Izostanak Lukovica se nije ni primetio: opet smo bili busni kao svajcarski sir. Andjelkovic, frimpong, Le Talek i Petkovic su ostavljali jako mnogo prostora Ozegovicu i kompaniji. prvi gol koji smo primili je smehotresan. Posle isfoliranog prekida covek nam ostane sam na petercu?! Manojlovic je u krizi, nadajmo se prolaznoj. I pored toga uspeo je da skine dva zicera. U sredini Donald van ritma. Kanga je bio skroz bezidejan i upropastio je nekoliko izglednih polukontri i kontri. Milic je postigao zaista efektan autogol, jos lepsi nego Andjelkovic protiv Vozdovca. Neshvatljivo. Plavsic takodje nije bio na svom nivou, a Boaci je pored gola iz penala imao jos dva zicera: jednom je lopta otisla tik pored stative a drugi put mu je golman velemajstorski odbranio.
Sve u svemu nikakva igra, otaljavanje posla i potvrda plasmana u finale. Idemo dalje, subota i Mladost.