Rade Dugalić (Kairat)
Đorđe Crnomarković (Leh Poznanj)
Nikola Maraš (Almerija)
Aleksandar Sedlar (Majorka)
Ivan Miladinović (Soči)
Vladimir Golemić (Krotone)
ovo su primeri štopera koji već nekoliko godina igraju konstantno fudbal na tom nekom srednjem nivou, koji bi bio pojačanje za Partizan.
Ono što im je zajedničko je da su svi u inostranstvo otišli iz "malih" klubova, ispod radara, i preko malih agencija koje nisu vezane za FSS i beograske kafiće, procente itd... Nikad ih nije bilo na nekim spiskovima reprezentacija (dobro, osim Maraša koji ipak ima iza sebe Ranka Stojića), nema ih na našim portalima, nema ih u Žurnalu itd.
Međutim, svaki od ovih igrača ima iza sebe kontinuitet igara, Evropu, neki i ozbiljne trofeje, i to je ono gde bi trebalo odvojiti 600-700 hiljada za dovođenje, ali da dobiješ konretnog igrača.
Jer svaki od ovih gore nabrojanih su klase za Vitasa, Banjaka i sličan rang.
Ali dobro, ostaje nam da verujemo Vazuri.