Ne znam šta je, niti da li postoji odgovor, tj. rešenje, za cirkus zvani, "Srpski fudbal".
Iskreno, sumnjam (ili "sumljam", što reče jedan naš forumaš) da bi smena Toleta i njegove ekipe omogućila bilo kakav pomak nabolje.
Nekako naginjem mišljenju koje je nekoliko vas ovde iznelo, a to je da je stanje (duha) u reprezentaciji neraskidivo povezano sa sveopštim posrnućem, na svim nivoima, u državi Srbiji.
Kad se setim Hrvatske na SP u Francuskoj, ne mogu a da se isto tako ne setim sveopšteg "zeitgeista" u Ličkoj koji je bio sav nabijen optimizmom, snagom, verovanjem u sebe i svoj nacionalni identitet ... upravo su dobili rat protiv moćnog protivnika! Povratili su sve izgubljene teritorije, uspostavili identitet i "izašli u svet" koji ih je, formalno, priznao i prihvatio. Ma koliko to bilo napumpano, ideološki izveštačeno, činjenica ostaje da je upravo taj duh odradio svoje kada je reprezentacija bila u pitanju. Sećate li se samo kako je grunula Hrvatska himna na otvaranju SP 2002, protiv Brazila!? E, TO je bila SNAGA .. ČITAVA zemlja je bila uz te momke i, recite mi, kako onda da ne izgineš za tu himnu, za tu zastavu?
Čudne su to stvari. Mislim, potpuna apstrakcija - himna, patriotizam, nacija, ruka na srcu, zastava, grb... A opet, sve to skupa predstavlja realnu snagu, dodatno "gorivo" koje i te kako znači.
Gde je taj duh u Srbiji? Gde je, kada Srbi ni ne znaju više gde je njihova država, ko ih vodi, ko su neprijatelji, a ko prijatelji?
Srbija izlazi iz XX veka potučena, pobedjena, postidjena i posramljena.
Ponajviše od svega, mislim da Srbija i Srbi već dugo prolaze kroz jedan jako mračan period svoje istorije - kada niko više ne veruje ni u kakve vrednosti, ni u kakve institucije, a u ljude još ponajmanje. Čini mi se da na svakom koraku preovladava jedan jako izražen CINIZAM, gotovo sarkazam, kada je reč o sopstvenoj državi. Sve je nekako srozano, svi ideali, sve opšte vrednosti.
Ja prvi priznajem da se ne palim na himnu, na epsku poeziju itd. ALI, nikako ne podržavam ovo stanje apatije i besmisla. Ne podržavam ovo cenjkanje oko toga ko, kada i zašto bi trebaloi da dodje na stadion i podrži reprezentaciju. Ne podržavam one idiote na severu Marakane koji 90 minuta skandiraju uvredljive slogane na račun golmana reprezentacije! Još manje podržavam pasivnost FSS i policije koji ni prst nisu pomakli da recimo, priapse onog majmuna Bogdanova zbog upada u bus i direktnog napada na Stojkovića. Jebateled, pa taj majmun je bio prvi koji je preskočio ogradu kada je trebalo da se "oleše" albanski igrači na JNA!!?!?
O ČEMU MI UOPŠTE PRIČAMO?!?
Uspeh reprezentacije bi bio pravo čudo u ovim okolnostima sveopšteg raspada.
--------------------------
E, sad. Da li ja previše širim priču i teoretoišem bez potrebe? Ko će ga znati. Možda je tako. Možda je ipak fudbal mnogo jednostavnija neka priča koja nema veze sa stanjem u zemlji, medj narodom. Možda.
No, nije zgoreg da porazgovaramo malo i o ovome.