predvidljivo ispuhani i ispražnjeni nakon utakmice koja se najavljivala mjesecima, oko koje se složila takva histerija da nam je već svima bila muka. gle čuda, igrači koje je štico ubacio da povuku ostatak momčadi (damir i badelj
), nisu u tome uspjeli. ). badelj je ispao jedan igrač manje u vezi (inače, ok klupski igrač kad je u top top formi, a trenutno je u ponoru, jučer je još dublje potonuo, mislim da u cijelom poluvremenu nije jednu točnu loptu dodao, čak ni u stranu ili nazad), damir koji može povuć eventualno rundu za šankom, uz uobičajenu rupu na boku (strina) i prazne modrića, rakitića, nije čudo da smo u prvom poluvremenu opasno visili. ispuhani, umorni, s nogom u gipsu i zavezanih očiju kova i olinjo su još uvijek ferrari za svježe i spremne filha i mikija, što se jasno vidjelo u drugom poluvremenu. sreća, da je dudu zabio ono što je morao u prvom, to bi bila sreća i ove bi otresli bez muke, ovako s mukom i uz malo sreće (s obzirom na to kakav su penal dobili nije nezaslužena).
a glede utakmice protiv srba, tipično balkanski, svi smo mjesecima svršavali na stamenu, iskusnu i uigranu srpsku obranu i defanzivni dio veznog reda, pa kad ih naši agresivom i trkom pritisnu na pogreške, nije dobro, onda bi mi da ih se napravi budalama, da ih se nadigra lepršavom igrom. realno, nema puno momčadi koje se mogu poigravati sa srpskim defanzivcima, pogotovo kada igraju tako motivirano kao protiv zapadne braće. mada vjerujem u direktni prolaz, iz baraža me strah jedino francuza i donekle portugizaca (ako se englezi popiknu, onda su i oni u tom krugu, donekle opasnih).
