Svojevremeno, na onom forumu , sam saznao za izraz, "Navijački pokret". I grohotom se nasmejao

(ne bih sad da citiram
našeg člana koji je tada i tamo najozbiljnije pisao o tom "pokretu" kao da se radi o nečem epohalnom, od istorijskog značaja, u najmanju ruku! ).
Nakon toga je došla i čuvena "Debilizacija". Svi na stadiJon. Pogotovo ako je džaba ulaz. Ili, nastavak komendije.
Kako nam se fudbal srozavao, tako je, izgleda, taj "navijački pokret" dobijao na snazi i važnosti. Barem za klince koji su u kojekakvim grupama i podgrupama nalazili zamenu za porodicu i nekakav smisao svog bitisanja. Čini mi se da je taj sindrom navijačkog pokreta zahvatio baš one države i lige u kojima je fudbal bio izmedju mediokritetstva i totalnog bedaka. U takvim uslovima pažnja je gotovo spontano preusmerena sa terena na tribine. Na terenu nije imalo šta više da se vidi, ali su zato tribine postale pravi teatar. Ma, "spektakl" bre. Rivalstvo medju klubovima je zamenjeno rivalstvom medju navijačkim grupama; štaviše, bili smo svedoci grupašenja unutar kluba! Zabranjeni vs. Alcatraz je sjajan primer tog procesa gde su navijači nadjačali sam klub zbog kojeg, kao, postoje! Odnosno, gde su navijači i te njihove grupe postali sami sebi cilj.
Mislim da je ta "evolucija" dobrano doprinela opadanju zanimanja za domaći nogomet. Naravno, uz čitavu gomilu drugih dogadjaja i promena. Tu bih svakako izdvojiJo TV. U "ono" vreme domaće utakmice se uopšte nisu prenosile, čak ni derbi. Stranih utakmica nije bilo ni u najavi. Gledali smo samo finala (i eventualno polu ili četvrt) finala Kupa šampinjona, KPK i UEFA. I to je bilo to.
Mogu misliti, dva dana si gledao strahobalne mečeve PremiershiPa, Francuske La Ligue i onda dolazi nedelja, zove te ortak da idete na Maru. Igra Zvezda. Pitaš ga, protiv koga? Protiv Javora, kaže.
I ti se monumentalno zapitaš,
u čem je smisao postojanja? Prisetiš se da si nekoć davno čito Kierkegaarda i tek tad ti se upali "žarulja", iliti sijalica.
Nači,
TOOOOO je taj melanholični Danac hteo da mi kaže! Egzistencijalizam, brate, rodjače, a la Topčidersko Brdo. Dakle, smisao života se krije unutar magičnog trokuta, Terzić-Tončev-Kokeza. Čović mr. Nebojša je trenutno nedostupan jerbo neki zlobnici vode hajku sprotiv njega, ali čim ih se on otrese, eto ga opet medj nama, poštenima.
Jebateled, shvatate li vi koji smo
moralni iskorak unazad napravili nakon Barija? Kojom brzinom i lakoćom smo se pretvorili u suštu suprotnost svega što smo bili ili, barem, svega u šta smo verovali? Alo, matorani, je li iko od vas mogao da sanja one noći, onog meseca Maja, da će nam navijanje voditi mladjani kriminalci sa podebljim dosijeom? Da ćemo se srozati volko nisko (svakog dana) u svakom pogledu ?
Ja ovu Zvezdu gledam, ali iz
navike. Rekao bih,
SAMO još iz navike. Kao, i to je "Zvezda", kao, to su ti dresovi, to je ta Marakana, ta kuća. I tu je kraj barem moje priče. Svake godine - sve dalje. Sve jadnije. Sve tanje. Jeste, poslao sam im bednih $100 - ima kao neka akcija na RSB, gde te prozove neki ortak (nešto nalik na one lavore ledene vode!) i ti onda moraš da uplatiš nemam pojma kolko u dindžama.
Ali, zabole me nešta za FK CZ. Bilo nekad. Bilo.