Glede odnosa Zvezda-Budućnost, sećam se jedne utakmice krajem 1980ih. Mislim da je bila kup utakmica. Na Marakanu su došli i varvari koji su zaposeli jedan deo istočne tribine, malo dalje od centra, ka jugu. Zvezda je po kratkom postupku razmontirala plavo-bele (beše 5 ili 6:1), ali najzanimljiviji momenat se desio kada su u jednom trenutku delije počele da skandiraju, obraćajući se montosima, "dodjite na sever, dodjite na sever!"
E, sad, kako je to već bilo vreme opasnog tumbanja na političkoj sceni, nikome baš nije bilo jasno da li je to provokacija, u fazonu, dodjite ako smete, ili pak, prijateljski poziv na druženje?! Tek, u jednom trenutku, očigledno po komandi, varvari ustadoše i bukvalno grunuše preko 2/3 Istoka ka severu. Priznajem da je mojim pajtosima i meni na taj prizor (sedeli smo tačno prekoputa, na zapadu) zastao dah. Mislim, vidiš nekih 200-300 klinaca kako trče, a tamo na severu, u istom trenutku, kreće masa da se koncentriše tik uz ogradu prema istoku! Lebac ti poljubim - šta će ovo da bude?!
Ali onda nastaje metafizički prizor: varvari sa jedne i delije sa druge strane ograde kreću u sveopšte grljenje i ljubljenje, uz skandiranje, "Mi smo braća! Mi smo braća!" Onda je nastalo preskakanje ograde u oba smera, uz pevanje najnovijih rodoljubivih pesama: Npr., "Mrzim Hrvate!" "I Cibonu i Dinamo, jebemo pa rasturamo" (tog vikenda je trebalo da se igra Budućnost-Cibona u Titogradu) !!!!
Sećam se da su mnogi na zapadu odahnuli i čak aplauzom pozdravili ovaj izliv "patriotizma". A ja sam se tek tada USRO OD STRAHA. I sveopšteg gađenja.